• Blog
  • direktni prijenos iz rađaonice tekstova
  • O autorici
  • direktni prijenos iz rađaonice tekstova

mary mrvos

  • „Pod svjetlom anđela“ – Ivančica Rubido

    22 siječnja, 2023

    Zbirka stihova „Pod svjetlom anđela“ autorice Ivančice Rubido objavljena je 2020. g. u izdanju Udruge „Jak kao Jakov“ iz Karlovca. Ivančica stihovima progovara o sinu Jakovu i njihovom putovanju od trenutka kad su saznali da je Jakov bolestan do njegovog odlaska, njegove smrti.

    Knjigu sam dobila na posudbu krajem 2022. g. Ostavila sam ju pokraj uzglavlja pored nekoliko drugih knjiga koje istovremeno čitam. Gledala sam korice a gledale su one mene sve do prvog dana Nove godine Uz Ivančičine stihove dan je postao poseban, jer nisam mogla ni jednu pjesmu ostaviti za sutra, morala sam ih sve pročitati u dahu.

    Jakova nisam upoznala jer je njegov život završio prije nego sam upoznala njegovu mamu, tatu i brata  kroz volonterski rad u Udruzi „Jak kao Jakov“. Vidjela sam ga na slikama i u spotu koji je snimio, i doživjela njegovo prisustvo u pucanju balona na promociji  slikovnica koje su nastale iz bilježnica, dnevnika, koje je Jakov pisao dok je boravio u bolnici.

    Kroz stihove upoznajemo Jakova, dječaka viteza, koji je silno volio život i želio je svima poručiti da ga isto tako bez zadrške vole.  Prolazimo s Ivančicom, koliko možemo, trenutke neizvjesnosti, straha, nadanja, očekivanja i odlaska iza kojeg, u početku, zavlada potpuna tišina.

    U pjesmi “Sveti Nikola” Ivančica se pita što pokloniti anđelu koji više nije tu  –  košaricu cvijeća ili kokos koji je Jakov tako volio.  Slova su mi se zamaglila od suza jer  Sveti Nikola ima posebno mjesto u mom srcu. Sjeća me na dan svetosti u mojoj obitelji iz djetinjstva kad se za stolom slavilo i radovalo i volim kokos. U trenutku čitanja duše nam se povezuju i zajedno sa Svetim Nikolom  grlim i nju i Jakova.

    “Što bismo sada trebali raditi mi?” pita se Ivančica, ali i svaka osoba koja ostane kad mu ode netko blizak. Neopisivo si tužan i ništa ti nije jasno a ljudi govore, ono što misle da treba, kako vrijeme liječi sve.

    Rekla bih da vrijeme ne liječi ništa već lijek dolazi od onoga što kroz vrijeme smisleno učinimo sa svojim životom. Da našim milima a tako i Ivančica svom Jakovu pokaže da živi punim životom jer je to jedino važno.

    Stihovi su vrlo bolni i pitanja se odbijaju od tišine i uvjerenja da nitko ne čuje pa ni onaj koji nas je stvorio a ipak Ivančica pronalazi snagu i zna da treba živjeti najintenzivnije što može što poručuje i nama, njenim čitateljima da učinimo isto.

    Ivančica, osimo Jakovu, piše i o drugim anđelima i kaže „Oni su nešto posebno“, na prvi pogled kao lutke od porculana, ali ako ih malo bolje pogledate vidite koliko su snažni.

    2000 g. u sklopu projekta bila sam na onkološkom odjelu. Sjećam se dječaka koji je izgledao kao porculanska lutka a recitirao je stihove o orahovoj ljusci i cijeli svemir mu se klanjao. U tim očima iščitavao se smisao života, jer u očima anđela treperi istina.

    Ivančica svoje stihove posvećuje i smrti pjesmom „Bez imena“ i kaže da je Bezimena došla sva u bijelom i ostavila Ljubav. Ivančica filozofski a jednostavno progovara o onome čega se najviše bojimo – smrti, i o čemu se rijetko i škrto govori u našoj kulturi.

    Ivančice, hvala ti što si otvorila svoje srce i poklonila nam ove stihove. Čitki su, ali nimalo laki. Mnoge emocije uzburkaju, ali su puni ljubavi i nježnosti i zahvalnosti na životu.

    Svima koji žele susret sa zbirkom preporučujem da kontaktiraju Udrugu „Jak kao Jakov“ iz Karlovca.

    https://jakkaojakov.hr/

    email: udrugajakkaojakov@gmail.com

  • Sretan ti mama rođendan!

    27 rujna, 2022

    Majkama, kćerima, bakama, prabakama, pretkinjama koje danas slave ili su povezane sa slavljenicom ili pale svijeću sjećanja.

    Danas je baka rodila mamu.

    Klupko pokreta i zvukova

    po sedmi put je blagoslovilo kuću broj sedamnaest.

    Danas je prabaka pomogla kćeri da rodi kćer.

    Znojne i umorne gledaju

    kako mljacka zatvorenih očiju.   

    Danas su se stanice utrobe spremale za mene,

    dok su se dogovarale,

    snivala si na majčinim grudima.

    Danas, svjećice na kolaču

    i moja ruka u tvojoj

    i bakine grane ovite oko nas

    i prabakin plašt ljubavi  

    i one prije

    javljaju se

    njihovo prisustvo odzvanja i ne prestaje.

    Marijana

  • Je li život labirint?

    5 rujna, 2022

    Od kad je jedan od vrtova u Ogulinu preuređen često ga za vrijeme boravka u gradu posjećujem. Volim prošetati stazicama, pogledati kanjon rijeke Đule i predahnuti na žičanim klupama koje polukružno pridržavaju prostor na kojem se za vrijeme Festivala bajke održavaju pripovjedni koncerti. To mi je postalo mjesto odmora i promišljanja pa se isto dogodilo i danas.

    Jedan od ulaza u Grad Ogulin dovede vas do Frankopanske kule koja se nalazi s lijeve strane dok se s desne strane skriva upravo spomenuti Đulin vrt. Kula i vrt spoj su ženske (nježne i protočne) i muške (čvrste i odvažne) energije jer drugačije bez toga i nema života. Osim uređenih staza, poučnih digitalnih panoa, malih vidikovaca s kojih se pruža pogled na kanjon rijeke Đule (Dobre) dočekat će vas i labirint.

    Stojim ispred labirinta i nameće se pitanje što će mi danas prolaz kroz labirint, ako se odlučim, donijeti? Odmah potom i pitanje: Je li život labirint? Koračam po pijesku, kamenčićima, promatram kamenje kojim je labirint izgrađen, vijugam, susrećem se s gustim borovim granama (zapadna strana), neke odlučujem pomaknuti, ispod drugih se saginjem. Grančice puštaju karakterističan miris šumske svježine, bockaju, hodam dalje. Sama sam u parku. Kroz bujno grmlje i drveće što u parku što ono izraslo na stjenovitim stranama ponora do mene dolaze glasovi animatora koji vodi program u dvorištu Kule i smijeh zadovoljnih gostiju iz kafić, ali ne pratim ih, pratim labirint. Nastavljam hodati sve dok nisam pronašla put izlaska (odlaska).

    Život jest poput labirinta. Na svijet dođemo (ulaz) i s njega jednog dana odlazimo (izlaz). Na tom putu  između dolaska i odlaska nailazimo na ravnice, zavoje, prepreke, izazove, dobrodošlice, učimo ili odbijamo učiti, ali putovanje ne staje sve dok ne stignemo do trenutka odlaska. Prolaz labirintom je kao prolaz životom, uđeš, prepustiš mu se i iziđeš promijenjen za novo iskustvo.

    Pored labirinta nema pločice s imenom ili je ja nisam pronašla pa sam se dala u potragu. Pretpostavljam da je sagrađen prema knjizi A.P. Kezelea Labirinti i njihove tajne a možda i nije, no prema tom izvoru labirint kojim sam danas prohodala jest Labirint preobrazbe.

    Podsjetnik svakom od nas da preobrazbu započinje odlukom i prvim korakom.

    Osim labirinta oko mi je zastalo kod sljedećih detalja:

    Vrata za koja mi je mama ispričala da su ista od vremena kada je ona kroz njjih prolazila u dobi od deset godina posjećujući sestru koja je živjela na prvom katu

    Da pogled bude izoštren brine se optičarska raadnja u središti grada

    Pogled kroz ogradu s poviješću za koju kažu da ju je kao mladi majstor napravio Josip Broz Tito

    Labirint preobrazbe
  • Kad ste zadnji put nekome ispričali priču?

    2 rujna, 2022

    Jučer sam na poklon dobila priču. Istovremeno sam podijelila anegdotu iz javnog prijevoza.

    Kad ste vi zadnji put nekome ispričali priču i zašto je to važno za vaše zdravlje i zdravlje vaše mikro ili makro zajednice?

    Od pripovjedačice Gilly Southwood dobila sam newsletter s informacijom o nadolazećem petotjednom tečaju pod nazivom Storytelling in the Community koji će se održati u Cape Townu od 12. 2. do 18.3. 2023. Osim pozivnice i opisa programa koji će Gilly voditi zajedno sa Sue Hollingsworth došle su i sljedeće rečenice:

    „In Southern Africa, it’s said there was a time when, if you or your community was sick, the first three questions a traditional healer would ask were, “When did you last sing? When did you last dance? When did you last tell a story?”  Many of us are forgetting the natural healing wisdom of singing, dancing and storytelling, but it’s not too late to make it part of our lives again and help keep both our hearts and the hearts of our communities healthy.“

    Hvala Gilly.

    Stoga zaplešite, otpjevajte ili nekome (može i cvijeću, ljubimcu, itd.) ispričajte priču. Važno je za vaše sveopće stanje duše i tijela.

  • The Art of Leadership

    8 kolovoza, 2022

    Dugo vremena nisam bila na seminaru za osobni rast i razvoj. Najčešće sam na radionicama ili seminarima vezanim uz pripovijedanje a ovaj put sam dobila pozivnicu na seminar pod nazivom the Art of Leadership. Prepustila sam se prijateljičinoj prosudbi da dođem na zagrebački hipodrom i upoznam se sa Sanjom, voditeljicom programa/seminara, i konjima Tyem i Lenniem. Prepuštanje i povjerenje u njenu prosudbu se 100% isplatilo, i više od 100%.  

    Bio mi je to prvi put u životu da sam srela konja uživo u bliskom kontaktu. Vjerujete mi, kad vas konj usvoji onda to znači da hoće provjeriti skriva li se u torbi kakva delicija i kakav ti je to leptirić u kosi. Vrati vas u trenutak sadašnjosti, igre i lakoće i od toga ne odustaje.

    Bilo je nešto teorije i puno praktičnog rada i prilika da se divite tim prekrasnim životinjama i da im se zahvalite što vam dozvoljavaju da budete u njihovoj blizini i da se s njima povežete. Sve proživljeno teško je opisati riječima. To trebate iskusiti.

    Sanja McMurtry dvije godine vodi seminar the Art of Leadership a u izvedbi joj pomažu tko drugi nego prekrasni Ty i Lennie. Svratite na zagrebački hipodrom i prepustite se tim neobičnim i posebnim učiteljima.

    I nikako ne zaboraviti psa Boa, sve nas je držao na oku da mu se tkogod ne otme iz krda.  

    Ty i Lenni
    Bo i ja promatramo kupanje konja i poziramo Seki koja nas snima
    Uspješno obavljen zadatak, juhu!
    Kaže fotografija znam kamo idem i što radim.
  • I mravi i ježić sjećanja

    3 lipnja, 2022

    Prije koji dan uočim mravlju kolonu. Zastanem. Gledam. Jesu li oni ljudima ili ljudi njima prepriječili put? Od malih nogu sam fascinirana mravima. Čučnula bih pokraj mravinjaka i gledala kako naoko neorganizirano kreću u jednom i drugom smijeru i/ili kruže oko jedne točke. Pitala sam se što to znači? Nisam došla do odgovora, ali mravi jesu. Tako i danas ispred mene nezaustavljiva pokretna traka.  Moram zastati i odati im počast.

    ***

    Jutros sretoh ježića. Sjetio me na ljetne večeri na Peščenici. Kuća okružena vrtom a od ograde do sljemena krova vijorilo se platno za dodatan hlad. Mjesto za odmor u miru uz miris kruha iz pekare. Danas, nema ni vrta, ni kuće, ni vlasnika. On među zvijezdama, a vrt i kuća postaše parkiralište.  Na putu, u šetnji, ježić čeka i priziva sjećanja.  

    Marijana

  • Putuju li i kako bajke i priče?

    18 svibnja, 2022

    Od kako sam se počela zanimati za umjetnost pripovijedanja uvijek govorim i razmišljam o činjenici da priče putuju. U vrijeme kad su se priče prenosile usmenom predajom, i dok nisu bile zabilježene, putovale su s kazivačem i njegovom torbom ili su se prenosile unutar zajednice od jednog do drugok kazvača (pripovjedača).  

    Priče koje imam u svom repertoaru došle su do mene, pronašle su me, doputovale su odasvuda. Neke su stigle iz Australije a imaju židovsko i evropsko porijeklo, druge su došle iz Afrike a imaju azijsko porijeklo, treće su prenijeli pripovjedači koji su živjeli u zajednicama koje i dalje njeguju priču kao ono što tu zajendicu održava. Priča je živi organizam koji se svakim susretom zajednice u slavlju oživljava i kako bi australski Aboridžini rekli, ta priča se i dalje sanja. 

    Neke priče doputuju do mene da me poduče, osvijeste i osnaže. Pohranim ih u sjećanje i u tijelo. Neke od njih će možda jednog dana pokucati da ih ispripovijedam a možda će biti  spremnik iz kojeg ću se, kad ožednim i ogladnim, napojiti i nahraniti.

    Dok slušamo pripovjedača  pokreće se softver, pokreće se mašta, i tako putujući krajolikom priče režiramo vlastitu priču. Zato nas one toliko i privlače jer u pričama i bajkama pronalazimo sebe, prepoznajemo prošli ili sadašnji život i saznajemo da se  iz teške ili delikatne životne situacije možemo izvući/spasiti ako smo dovoljno snažni, dovoljno hrabri, ljubazni i radišni/uporni.

    Michelle Ransom-Hughes u podcastu ABC Conversations razgovara s Kate Forsyth o porijeku Pepeljuge, Crvenkapice, Trnoružice i dr. bajki, i o tome kako su se one kroz povijest mijenjale, adaptirale i dobivale nova lica. Oni koji su ih mijenjali prilagodili su ih svojim potrebama.

    Giambattista Basile[1] (1566. – 1632.) bajkama/pričama zabavljao je raspojasani dvor i njegove dvorjane. Charles Perrault[2] (1628. – 1703.) je došao do Basileovih zapisa i zanemario njegove motive i dodavo nove pa Pepeljuga u njegovoj verziji dobiva staklene cipelice i bundevu koja postaje kočija.

    Do braće Grimm (Jakov r. 1785., Willhem r. 1786.) priče su dolazile i iz Francuske kada su, između ostalog, zbog vjerskih ratova, Hugendoti  bježali u Njemačku, ali i iz drugih mijesta. Braća Grimm su težila  povezati simbolizam bajke s mitovima, a kako su bili  pod utjecajem nordijske mitologije smatra se da je u njihovoj verziji Trnoružice motiv broja trinaest – trinaest vila povezan s Lokijem.    

    Kate Forsyth je spisateljica, pjesnikinja i pripovjedačica. Romani su joj bestselleri a isnapiraciju, kako sama kaže, crpi iz bajki. Verujem da je to jedan od razloga zašto su neke bajke preživjele tisućljeća. Kazivačima (pripovjedačima) su one bile važne pa su ih prenosili.

    Iz razgovora s Kate saznajemo da jedna od ranih verzija Pepeljuge potječe iz Kine. Najevjerojatnije je do Evrope došla Putevima svile, nošena konjima, magarcima i drugom stokom, umotana u bale svile, razasuta po vrećama začina ili skrivena u kutiji s draguljima. Došla je vjerojatno i morskim putem kad je 1219. Marko Polo uplovio u Veneciju.   

    Bajke su s tu da nam prenesu kod mudrosti življenja samo im se trebamo prepustiti bilo u pisanoj verziji a još bolje u usmenoj gdje vas svojim umjećem i starim alatima glasa, jezika i tijela vode na mistična putovanja.

    2021. godine grupa pripovjedačica osnovala je, kao tijelo udruge Kreativni studio „Logos“, Društvo hrvatskih pripovjedača. Kontaktirajte nas da vas povežemo s pripovjedačem koji odgovara potrebava vaših htijenja ili/i duše, jer svaki pripovjedač ima svoje priče, bajke, mitove i legende i stil po kojem je prepoznatljiv i autentičan.

    Možete i mene direktno kontaktirati na marymrvos@gmail.com

    Poveznica na podcast i intervju s Kate Forsythhttps://www.abc.net.au/radio/programs/conversations/kate-forsyth-myth-and-legend/12514266


    [1] Talijanski književnik koji je trajno mjesto u književnosti stekao zbirkom pripovjedaka na napuljskom dijalektu. Zbirka je objavljena posthumno (1634 – 36) pod naslovom Bajka svih bajki ili Pentameron. Basile je priče prerađivao i pisao raskošnim baroknim stilom. Izvor: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6145

    [2] Francuski književnik i začetnik žanra bajke. Najpoznatija su mu ostavrenia, i do današnjih dana u upotrebim bajke skupljene u zbirkama Priče u stihovima te Pripovijesti ili priče iz prošlosti s antologijskim bajkama, uglavnom novim inačicama pučkih predaja, Crvenkapice, Uspavane ljepotice, Pepeljuge, Mačka u čizmama Palčića, Modrobradog. Izvor: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47719

1 2 3 … 26
Sljedeća Stranica→

Ponosno pokreće WordPress

Privatnost i Kolačići: Ova web-stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web-stranice prihvaćate korištenje kolačića.
Kako bi saznali više, uključujući kako kontrolirati kolačiće, pročitajte ovdje: Politika kolačića
 

Učitavanje komentara...
 

    • Prati Pratim
      • mary mrvos
      • Pridruži se 47 drugih sljedbenika
      • Already have a WordPress.com account? Log in now.
      • mary mrvos
      • Uredi web-stranicu
      • Prati Pratim
      • Prijavi se
      • Prijava
      • Prijavi ovaj sadržaj
      • View site in Reader
      • Upravljanje mojim Pretplatama
      • Sakrij ovu traku