mary mrvos

Priče o ljudima, osjećajima, čaroliji

Mali format – priča br. 1 — Kolovoz 5, 2019

Mali format – priča br. 1

Dragi čitatelji,

Inspirirana natječajem izdavačke kuće Alma iz Beograda za najkraću kratku priču odlučila sam se poigrati i napisati 52 priče.  Inspiraciju crpim iz svakodnevice. Pažljivo osluškujem i kad budem privučena zvukom, scenom, fotografijom, osobom, situacijom napišem riječ ili rečenicu u bilježnicu i spremim do trenutka kad će iz sjemenke izrasti drvo, cvijet, vlat trave ili što god se kroz igru stvori.  

Želim vam ugodno čitanje i radujem se svim možebitnim komentarima.

Poželite se i sami poigtati svakodnevicom javite se, rado ću čitati vaše priče.

Srdačno, Mary

 

adult aged bouquet buildings
Photo by Quintin Gellar on Pexels.com

Pazi!

Belma Čikoš, umirovljena sudska službenica, stanovala je na desetom katu s pogledom na križanje ulica Bele Čikoša i Clementa Crnčića. To jutro čulo se tek pomicanje pera po papiru kad je začula  jednolično udaranje. Skinula je naočale, podigla se i krenula prema balkonskim vratima. Razmaknula je zavjesu i stala. Gavran je udarao po jutenoj vreći u kojoj je čuvala orahe za baklavu. Osjetila je vrućinu i žarenje u obrazima. Da joj je znati je li to ona ista ptičurina koja je prošli put uspjela otvoriti vreću. Polovina oraha se razasula po balkonu, a druga je popadala po prolaznicima. Kiša oraha. Viknula je: „Kradljivče, ostavi moje orahe!“ Okrenula se i dograbila nedjeljne novine, ali ptice više nije bilo.  Iz vana je čula zvuk automobilske trube. Vratila se dnevniku.

Gavran je nadlijetao križanje ulica Bele Čikoša i Clementa Crnčića kad je zatrubilo. Ispustio je orah i graknuo: „Pazi!“ Orah se kotrljao, izbjegao kotač bicikla i ostao skriven ispod automobila. Biciklist u tamnom odijelu i s kacigom na glavi naglo je skrenuo lijevo u nedozvoljen smjer i naleti na pješaka. Sudac u mirovini, Vladimir Crnčić, vraćao se s placa kad se neočekivano našao na podu. Prostrijelilo ga je u križima. Ispusti je vrećicu iz koje se počela pomaljati želatinasto-žućkasta masa. Vlasnik crvenog sportskog automobila ljutito je trubio.

Kola hitne pomoći odvezla su Vladimira Crnčića do najbliže bolnice. Od šoka i udarca nije mogao ustati ali na sreću rengen je pokazao da nema lomova. Dobio je injekciju protiv bolova i tabletu za smirenje. Odspavao je nekoliko sati i na odlasku ga je glavna sestra pozdravila i zaželjela mu sretan rođendan. Sasvim je zaboravio na Belmu kad je zazvonio mobitel.

„Bikiću, gdje si do sad? Juha će se ohladiti.“

„Baklavice, sve je u redu, pao sam na križanju i sad idem s hitne.“

„Hitne! Što se dogodilo? Zašto me nisi zvao?“

„Zaboravio sam. Ispričat ću ti sve kad dođem kući.“

„U kojoj si bolnici? Hoćeš da dođem po tebe?“

„Baklavice, nikako, uzimam taksi i dolazim.“

Belma Čikoš zvana Baklava spustila je slušalicu a niz lice joj se slila mlaka suza. Obrisala se koštunjavom rukom i sjela za postavljeni stol: bijeli damastni stolnjak s otiskom lista loze, srebrni svijećnjak s dvije bijele svijeće, crno vino u dekanteru, salvete uhvaćene srebrnim kolutovima, plitki i duboki tanjuri sa srebrnim rubovima, žlice, vilice i noževi, i bakrenasti pladanj pun baklava. Bikićeve omiljene. Iz posude za juhu, s koje su je gledale ptice u letu, izvirivala je šeflja.

Belma Čikoš i Vladimir Crnčić zvani Bik po prvi put su se sreli u sudnici kad ju je predsjednik suda zamolio za pomoć. Sudac Crnčić bi je izvrstan u poslu no slabih živaca. Svaka tri mjeseca tražio je od predsjednika suda da mu dodijeli novu suradnicu. Bio je netolerantan na nered i greške, iako se po kuloarima suda pričalo da mrzi žene, posebno lijepe žene.

Belma Čikoš nije bila samo lijepa, već i najbolja u svom poslu.  Od prvog dana, kad je ušetala u sudnicu,  znao se red, rasprave nisu kasnile, spisi se nisu gubili, presude, zapisnici i rješenja odlazili su u rokovima. Vladimir Crnčić je odahnuo. Studirao je pravo i postao je sudac zbog uvjerenja da u društvo uvede reda. Belma Crnčić bila je daleko umješnija u tome od njega.

Na Belmu Crnčić je sasvim zaboravio kad je otišla u mirovinu sve dok je ponovno nije sreo u parku gdje je s dečkima igrao šah. Bio je zadubljen nad pločom kad je začuo glas: „Slavko, čula sam te, danas popodne pijem kavu s tvojom ženom.“ Prenuo se. Na moment je pomislio da je u sudnici. To mu se događalo često, ali nikad nije glasove čuo tako jasno. Pogledom je uhvatio besprijekorno obučenu ženu. Sijeda kosa uhvaćena ukrasnim češljevima se sjajila na jutarnjem suncu. Bio je uvjeren da živi u inozemstvu kod sestre. Potražio je njen broj.

Otvorio je lift i koraknu prema vratima koja su se otvorila. Uhvatila ga je za ruku i uvela.

„Bikiću, jesi li dobro? Ispričaj mi sve po redu.“

Sjeo je za stol i na trenutak odmarao pogled na savršenstvu. Držao ju je za ruku. Nije rekao mnogo, osim da se iznenada našao na podu i da je ptica graknula.

© Marijana Mary Mrvoš

Oglasi
kad bi danas bila … — Srpanj 31, 2019

kad bi danas bila …

 

Kad bi danas bila srijeda

spašavao bi bumbara uhvaćena šapom u igri

od lišća činio mu pokrov

ja bih s orlovim perom iz šešira poravnavala krila

pred snenim djevojčicama

zapetim u zlatan dvorac gdje odbrojavaju se dani

 

kad bi danas bila srijeda

mazao bi biljnim pomadama

tragove raspuklina na drveću

melem bi utrljavao u mjesta zimom isšibana

ja bih postavljale putokaze od riječi

skupljenih stoljećima od potomaka

pred snenim djevojčicama razapela bi zmajeva krila

i jednu po jednu pozvala da se smjesti ispod krljušti

 

kad bi danas bila srijeda

sjedio bi u fotelji s lulom u ruci (nezapaljenom, nenapunjenom jer ne pušiš)

poklonom od djeda matematičara što zbrajao je zvijezde

i nadjevao im imena po ženama koje dobro zna

ja bih čistila orlova pera sa šešira što bi trajalo satima

tkala bih pjesmicu na neznanom jeziku

za snene djevojčice u zlatnim kavezima

zavedene mišlju da postoji jedan kraj.

© Marijana Mary Mrvoš

Objavljeno u XVI. broju časopisa za književnost i umjetnost studenata Filozofskog fakulteta u Splitu, Split 2018. godina

kad bi danas bio … —

kad bi danas bio …

 

Kad bi danas bio utorak

u šalicu bih umjesto kaka natočila Scherlocka Holmesa

dugo bi pijuckala gledajući

goluba i golubicu kako kljucaju proso.

 

Kad bi danas bio utorak

za ručak bi poslužila špagete

viljuškom bih vrtila duge i kertke rečenice

Alice Munroe, Amosa Oza

obrok bi trajao sve do smiraja dana.

večeru bih preskočila.

 

Kad bih danas bio utorak izašla bih na terasu

Spavaćica bi mi se plela oko nogu na povjetarcu

Pogledom bih tražila zvijezdu

Da stane u moj dlan i da poput lanterne svijetli

jedan po jedan dan.

© Marijana Mary Mrvoš

Uljni pripravak za njegu kože nakon sunčanja — Srpanj 30, 2019

Uljni pripravak za njegu kože nakon sunčanja

Imate kožu sklonu crvenilu. Ne volite industrijske preparate za sunčanje. Pročitajte moje iskustvo s uljnim pripravkom za njegu kože nakon sunčanja. 

Ljeto je godišnje doba kad se bez puno razmišljanja razgolitimo i uživamo u sunčanju, kupanju, planinarenju i drugim aktivnostima na otvorenom i zatvorenom. Nisam zagovornica izraza  opreza nikad dosta, no kad je koža u pitanju oprez se prvi pojavi kad se približe dani za golotinju.

Koža mi poprimi svijetlo-smeđu boju nakon izlaganja suncu ali je sklona crvenilu nakon prvog dužeg boravka na otvorenom i to posebno ramena i dekolte koji se zacrvene. Tad je vrijeme za povlačenje u duboku hladovinu, odjeću na duge rukava i ne tako česte odlaske na kupanje. Hm… taj scenarij me više ne veseli.

Razmišljala sam kako tome doskočiti a da pritom na nanosim na kožu industrijske preparate za sunčanje. I tu na scenu, vrlo samouvjereno, stupa uljni pripravak za njegu kože nakon sunčanja. Upute su jednostavne: u malim količinama nanijeti na vlažnu kožu u jutro ili na večer, a po potrebi i više puta na dan.

Uljni pripravak me oduševio mirisom, osvojio jer mi je koža nahranjena i meka i oduševio kad mi koža nije pocrvenila ni nakon petog dana boravka na moru.

Za sve vas s kožom sklonoj crvenilu i dilemama što staviti na kožu toplo preporučujem.

Možete ga nabaviti kod Darinke Seke Bertović.

Njene kontakt podatke i informacije o tome što sve radi možete pronaći na web stranici http://masazatijela.com/

 

Sladoled by LJL — Srpanj 27, 2019

Sladoled by LJL

sladoled II_n

Od 27. srpnja 2019. do 9. kolovoza 2019. u Galeriji Baćin dvor, Vrbnik, otok Krk održava se međunarodna izložba keramike pod nazivom „Hrana u keramici i keramika kao hrana (za dušu)“.

Ako ste u blizini ili vas zavedu izlošci svratite do Vrbnika i nahranite dušu. Mene su inspirirale kuglice sladoleda autorice Ljubice Lovrenčić.

Sladoled by LJL

LJL sladoled je pravila sama.

Lješnjak, menta, lavanda, limun …

Brisala je kapljice znoja s čela i oblikovala.

Na tanjur je slagala kuglicu prvu, drugu, treću, četvrtu …

Na dan otvorenja izložbe zrikavci su zrikali, bilo je vruće, znoj se cijedio u potocima.

U džepu od hlača skrivala sam desertnu žličicu.

Čuvar mi je prišao i uz žmirkanje rekao: „Znate, zabranjeno je jesti izloške.“

Odgovorila sam:„Naravno“, i nastavila dalje. Odali su me tragovi na rubovima usana.

LJL je napravila novu porciju.

Do zatvaranja izložbe na ulazu galerije stvarao se red.

Čuvar je pretresao torbe i džepove. Desertne žličice bile su zabranjene.

© tekst Marijana Mrvoš

© fotografije – FB stranica Ljubica Lovrencic

Više o izložbi na linku –  https://www.facebook.com/events/781118922290250/

Pozivnica za izložbu_n

Iz proljetne bilježnice — Lipanj 24, 2019

Iz proljetne bilježnice

bloom-blooming-blossom-460554

 

Dan ispunjen upitnicima, uskličnicima, točkama, zarezima i dvotočkama. Sneno provirim ispod papirnatih kapaka provjeravajući pitanja (tko ih postavlja?), onda mi do ušiju dođu upitnici, stresem se (jesam li to ja?). Već spremna za izlazak gledam gdje ću staviti točku, koji predmet ću zatvoriti i odložiti ga u arhivu (nek se ne nada poljupcu) ili će završiti u kontejneru za stari papir. U javnom prijevozu rihtam zareze, to do listama dodijelim kvačice pa se smirim. Stigavši na drugo mjesto dohvatim se dvotočki, one su mi najmilije, poput igrača na ploči, gledam ih s visine, kombiniram, premještam teže na početak a lakše za kraj. Papirnati kapci zašuškali i ja padoh u san.

#

Današnji dan je vjetrovit i prepun otvorenih svjetova (cvjetova). Drveće slavi proljeće i ne možeš se odlučiti koji cvijet je ljepši: bijeli jednoredni grozdovi ili rozi višeslojni krep papiri. Dok priroda buja ja šutim a ti postavljaš stotinu pitanja: „Kad ćeš se otvoriti? Što čekaš?“ Nije da nemam odgovor nego ti ga ne mogu dati, moram čekati da se otvorim. Nekad se to dogodi odmah i dugo ostajem otvorena (cijela stoljeća). Drugi put potraje nekoliko sati prije no što se otvorim i onda se neočekivano zatvorim (treba imati mjeru). Ima dana kad se ne otvaram ni pred prijetnjama. Šutim i čekam. Nepoznat netko komentira da spavam i puštam da pokraj mene prođe svijet. Neupućen nepoznat netko. Ne možeš ubrzati cvat, on zna kad će se rastvoriti. Tišina

© Marijana Mary Mrvoš

A palm reader — Lipanj 21, 2019

A palm reader

blue-water-clear-fingers

Another short story inspired by a March situation prompt – You have an uninvited guest at the party. My tale took another path so I will share it as it is.

A palm reader

Twenty people gathered around a long table in a restaurant for a fiftieth birthday. I checked the menu while my neighbours were discussing a new sushi bar praising a green smoothie as a starter of a day. My brain was screaming. Out of rage, I ordered a well-done stake but couldn’t swallow a bite. I was chewing on a salad when I saw radiating eyes looking through a window.

Her hair was grey and plated, but I couldn’t tell her age. I asked a waiter to pack food from my plate to take away. I excused myself and left the party. The lady took a stake for her dog and asked if she can read my palm in exchange for a fruit salad. I agreed.

As she was examining lines of my palm, she started to talk in a foreign language. She was smiling and putting on a severe face. Once she was done with reading, she finished the salad, took the last sip of a tea and left.

She was much younger on a picture, but I recognized her.  It was an obituary in a Sunday newspaper.   She was a circus performer, palm reader and a war pilot stationed in England during the second world war. I believed what she read in my palm was an adventurous life ahead of me.

© Marijana Mary Mrvoš

#TellTaleThursday with Anshu & Priya