Odmor uz knjigu

beautiful blur book brunette
Photo by Pixabay on Pexels.com

 

 

Daleko od Irske, izabrane priče, William Trevor

Zbirka priča irskog pisca Williama Trevora „Daleko od Irske“ sastoji se od sedamnaest priče u kojima nas autor zavodi gospodski, u rukavicama, s naklonom, i tako snažno da kad priči dođe kraj odjednom osjetite kako energija padne i sapliće vam se o noge. Nema druge no krenuti na sljedeću priču i dozvoliti joj da vas zaokupi istim intenzitetom.

Kroz Trevorove priče upoznajemo rastavljenu obitelj, umirovljenog pukovnika koji traži ljubav, nevina ljetovanja u San Pietro del Mare i priču o preljubu, ljubavnike koji nakon više mjeseci napokon uspijevaju konzumiraju ljubav u napuštenom kupatilu hotela Great Western Royal itd.

Njegove likove vrlo lako možemo sresti u vlastitom susjedstvu, skrivene ispod odijela, titula, kose uvijene u viklere, kratke suknje, tinejdžera u prevelikim hlačama i s naušnicom na obrvi. Mogli bi to biti i daljnji rođaci o kojima se prepričavaju priče što su s godinama prerasle u vlastiti život.

Preporučujem po jednu priču dnevno uz kavu, čaj, nakon popodnevnog odmora, pred spavanje, u slučaju nesanice, iako to nije dobar savjet, moglo bi se dogoditi da umjesto sna jutro dočekate budni i s nestrpljenjem čekate da se otvore vrata knjižnice ili vas možda navodim na krivi put.

Slučaj Džem, Vera Mutafčieva

Prije neki dan upoznala sam Kseniju Banović prevoditeljicu romana „Slučaj Džem“ Vere Mutafčeive za koju sama prevoditeljica kaže da je bugarski Ivo Andrić.

Prvi susret s Džem sultanom dogodio mi se prije desetak godina u kazalištu Kerempuh kad sam gledala predstavu „Prokleta avlija“ u izvedbi gostujućeg kazališta iz Srbije čijeg imena se ne mogu sjetiti. Još i sad osjećam jezu carigradskog zatvora i njegovog upravitelja ali priču o Džem sultan sam zaboravila. Sljedeći susret s Džem sultanom dogodio se prilikom ponovnog čitanja Andrićevog romana i potom u romanu „Slučaj Džem“.

Vera Mutafčijeva bila je profesorica osmanske povijesti i osim romana „Slučaj Džem“ koji je u Bugarskoj objavljen 1967. godine (podatak sa službene stranice Vere Mutafčieve) objavila je, uz znanstvene radove, još tridesetak povijesnih romana.

Povijesne činjenice ovijene su pjesništvom, umjetnošću, ljubavlju. Povijesne činjenice u fikciji progovaraju o rivalitetu dva svijeta, dva brata, o stalnoj potrebi da se bogatimo na tuđim nesretnim okolnostima, nesnalažljivosti, nespremnosti odazvati se onome što se od nas očekuje.

U sjećanju mi je živ uvod. Glasnik donosi vijest da je sultan Mehmed II Osvajač umro, glasnik biva ubijen, ali biva ubijen i onaj koji je prvi primio vijest o vladarevoj smrti pošto je obavio sve što je trebalo biti obavljeno kako vijest o smrti ne bi stigla u krivi čas.

Uvod me podsjeća na Balkan koji je stoljećima bio (i jest) pod vlašću Carigrada, pod vlašću Austro-Ugarske, pod vlašću zvanom „demokracija“. Sjeća me na daljnju i bližu prošlost gdje su se životi gubili tako, gdje su životi bilo vrijedni koliko i prašina na putnim cipelama.

Slučaj Džem se čita u gutljajima i polako. Dok likovi pričaju čini vam se da ih čujete i pritom si život sladite orijentalnom slasticom, možda tufahijom, možda baklavom, možda tulumbom.

Dodatnim istraživanjem naišla sam na snimku predavanja na kojoj književna prevoditeljica Ksenija Banović govori o bugarskoj kulturi, svojoj ljubavi prema Bugarskoj, svojim prijevodima suvremenih bugarskih pisaca. Poslušajte priče o zaboravljenim (utihnulim) vezama između Bugarske i Hrvatske.

  1. Službena stranica Vere Mutafčijeve – https://veramutafchieva.net/
  2. Osvrt Miljenka Jergovića na roman „Slučaj Džem“ – https://www.jergovic.com/subotnja-matineja/slucaj-dzem-veliki-bugarski-roman/
  3. Predavanje Ksenije Banović – https://www.youtube.com/watch?v=DPfsBEEZyV8