Pripovijedanje za odrasle – tonik za smirenje i rehabilitaciju

Na pripovjednim nastupima često čujem komentare da je pripovijedanje za djecu. Praksa kaže drugačije. Oči se cakle i malima i velikima.

Pripovijedanje za odrasle – tonik za smirenje i rehabilitaciju

Ispričati priču, učiniti je živom slušatelju, zahtjeva prije svega odgovornost i prisutnost. Jednak je izazov ispripovijedati priču djeci i odraslima, jedina razlika je što odrasli, ako im se priča ne svidi, neće dati direktnu povratnu reakciju, oni jednostavno neće doći na drugi susret. Kad prevladate izazov izlaska pred ljude počnu se rojiti pitanja:“Koju priču odabrati za odrasle? Je li priča prejednostavna? Jesu li bajke za odrasle? Koju bajku odabrati za odrasle?“

Odgovori na ova, ili neka druga pitanja i dileme oko pripovijedanja za odrasle osobe pronalaze se u živom susretu priče, pripovjedača i slušatelja. Ulaskom u svijet priče ulazimo u prostor mašte i slobode gdje je sve moguće. Susrećemo kraljeve i kraljice, prinčeve i princeze, bogate i siromašne, vijugamo s izazovima koji se utjelovljuju u vještice, strašna bića (vukove, zmajeve, divove) pijemo vodu iz tikve, jedemo bisere, svjedočimo transformaciji čovjeka u životinju (labuda, rodu, zmiju), životinje i stvari progovaraju (mačke, žabe, stolovi). Slušanjem bajke, priče, legende život se rastvori kao na dlanu. Dobro pobjeđuje zlo i budi se nada da vlastiti život možemo promijeniti korištenjem formula skrivenih kaputom priče.

Važno je spomenuti da pripovijedanje doprinosi stvaranju tri hormona – dopamina, oksitocina i endorfina. Dopamin nam pomaže kod fokusiranja, pamćenja, kreativnosti, motiviranosti. Oksitocin pomaže kod povezivanju i uspostave povjerenja. Endorfin je hormon sreće. Opijeni endorfinom nezaustavno se smijemo. I sve to od slušanja priče. Priče mogu biti i ljekovite. Dodirnu čovjekov nevidljiv prostor u kojem komunicira s Dušom. U tom prostoru dobije snagu za susresti s tamom, njeno iznošenje na svjetlo i transformaciju u vlastitu snagu.

Pripovijedanje je živ i dinamičan proces. Mijenja nas izvana i iznutra, povezuje nas s nama samima i sa zajednicom; čini nas jačim. Usuđujem se reći da bi ga liječnici trebali prepisivati na recept kao tonik za smirenje i rehabilitaciju.

© Marijana Mrvoš Mary