Premetaljka

Danas u ponudi, svježe iz pećnice, mini zalogaj za doručak, predah od posla ili pred san. Uživajte.

Mare je voljela premetati riječi. Rečeš jedno ona odgovori drugo. Obično bih ju zamolio da mi doda koštice što su stajale u zdjelici na stolu na što bi se ona nasmijala i odgovorila – kos je tako lijepa ptica što milo bigliše. I svaki put isto, kad bi se htio pogostiti nečim posluženim na stolu spremila bi mi premetaljku riječima. Trebalo mi je dugo, nekoliko godina podstanarskog izazova, da shvatim da je riječi vješto premetala iz potrebe da sačuva sve što ima. Mnogi su mi na to i ranije ukazivali, skretali pažnju ali dok se nisam sam uvjerio nisam u to vjerovao.

Ptica je bila u košari, kos je lijepo pjevao, kosa je upala u špicu, košuta je pobjegla u šumu, koš se nije smio micati. Mare je imala za svaku priliku smicalicu. Kad je umrla smočnica je ostala prepuna hrane, teglica marmelade i ušećerenih badema. Najtužnije od svega, ni sama sebe, nije ničim nudila. Novac su podijelili naslijednici, kuću su prodali, na karminama su se ispod tiha smijali. Nekoliko dana po njenoj smrti, kad se sve smirilo, odnio sam joj na grob najskuplji buket ruža, odrecitirao sve njene premetaljke. Znao sam, od tad, da sebe ne uskraćujem, no u svakoj prilici gostim.

@ Marijana Mary Mrvoš