Naramak njenih koščatih ramena

naramakIlustracija – link http://www.istockphotos.com

Nedostaje mi prijateljica i naramak njenih koščatih ramena i dodir kukova u haljini na sitni uzorak u boji pramena koji joj nemirno pada na čelo, i miris koji se širi dok hoda i pogled na nokte bez boje laka što proviruju kroz sandale na remenčiće u boji usne školjke.

Nedostaje mi prijatelj u dugom smiraju na balkonu dok zvijezde u noći sv. Lovre poniru i pogled u čijim zjenicama se odbija svemira i kapice katedrale osvijetljene kao u noći betlehemskoj što čekaju visoke goste dok zrikavci dugo, dugo pjevaju o svemu što znamo sa sklonošću da se sve podrazumijeva.

Nedostaje mi proljetni poljubac visibabe i jaglaca, miris mlade trave što se probija kroz meku zemlju i grumene sasušene trave i šumovi glasova najnježnije uspavanke dok se poput poljupca spuštaju niz kapke i ponekad izmame suzu.

Nedostaje mi spoznaja dana koji se tek sprema dohvatiti svoj najsjajniji trenutak, momenti svjetlosti, uhvaćeni u sjećanju, što se ranim jutrima, dok se rijetki bude i rijetki tek idu spavati, probijaju kroz listove i cvjetove trešnje i prozorsko staklo ispisujući po licu, zaobljenim pokretima, slova povijesti.

© Marijana Mary Mrvoš