Igrate li se?

ljuljacka
Dječje igralište na otoku Cresu, Cres

Što se dogodilo s vremenom? Što se dogodilo s nama? Kao da nam jedan dan nije dovoljan da u njega stane sve ono što u njemu trebamo obaviti. Ili smo si i sami zadali previše zadataka pa idemo od jednog zadatka do drugog zaboravljajući pritom živjeti i igrati se.

Baš jutros sam pričala s prijateljicom o igranju i zašto smo se uvjeriti da na poslu moramo biti ozbiljni. Meni odmah padnu na pamet odvjetnici i poduzetnici u tamnim odijelima i s kravatama. Što su ozbiljniji to odaju dojam kako su važniji ili to barem ja tako doživljavam.

U životu ima toliko divnih stvari i mi, a to lako zaboravimo, možda već danas do kraja dana više nećemo biti ovdje. I što mislite, trebamo li se igrati? Pred mjesec dana otišao je ujak Papa, pred desetak dana pjesnik Duša. Mi nastavljamo živjeti, ali njih više nema. S njima se više, u ovoj dimenziji, ne možemo igrati.

Znate da je u životu važno ne skidati pločice sa zida u kupioni (tko se ne sjeća, najavna špica radio emisije Bijela vrana – https://radio.hrt.hr/emisija/bijela-vrana/578/, ali još je važnije biti (prakticirati) prisutnost u sadašnjosti.

Igrajte se. Nije uvijek lako, ali vrijedi truda.

Dijelite osmijehe, vrijeme, zagrljaje, poljupce, itd.

Ovdje smo tek za tren.