O siječnju, o postignućima, o nedoumicama

Početkom nove godine svodimo račune i planiramo nova postignuća i u euforiju novogodišnjeg slavlja skloni smo zaboraviti vlastita tamna mjesta.  

Na stolu novi kalendar za 2020. godinu. Otvaram ga i prelazim prvi tjedan, pri kraju je drugi tjedan i mirišem dolazak veljače. Dan po dan odlamaju se komadići novopečene pogače za koju sam mislila da sam ju tek jučer izvadila iz pećnice.

Siječanj mi je simbol zime, tople odjeće, snježnih nanosa, hladnih vjetrova i niskih temperatura. Volim topliji dio godine i u prvim danima siječnja još ne zamjećujem da si dan dodaje a noć oduzima minute.

U siječnju volim biti u toplome ili oko stola u dobrom društvu uz hranu, napitke i puno smijeha i razgovora.

Siječanjski nesrazmjer dana i noći koristim kako bih zastala, osluhnula i pružila si priliku da se pogledam u ogledalo i vidim sve što sam izvana i iznutra, sve što mi se sviđa, ali još više, jer zahtijeva hrabrost i iskrenost, i ono što mi se ne sviđa i što bih radije da vidim na susjedu ili prijatelju jer kod mene toga nema. Zar ne?

Iz prethodnog desetljeća nosim promjene radnih mjesta, susrete s ljudima koji su mi postali više od prijatelja, zahvalnost za one koji su me dovodili do ludila zbog kojih sam počela otkrivati da je tvrdoglavost drugo ime za kontrolu i potrebu da budem u pravu, hrabrost da se zaputim na put koji je neizvjestan, ali koji donosi nagrade koje ni u najmaštovitijim snovima ne mogu sanjati.

Kraj desetljeća donio je promjene u karijeri pa sam iz svijeta administracije zakoraknula putevima umjetničkog pripovijedanja i pisanja. U tri godine izašla sam gotovo stotinu puta na pozornicu kako bih prisutnima ispripovijedala bajku, priču ili predaju.

Za osobu koja je do unazad nekoliko godina pod svaku cijenu izbjegavala biti izložena javnom pogledu to znači kao da sam se popela na najviši vrh svijete i to je moje najveće postignuće.

U 2019. godini bilježim na tisuće malih postignuća. Ako se pitate kako im znam broj onda ću vam otkriti tajnu.  Svaki tjedan s prijateljicom slavim sva postignuća koja sam postigla kroz tjedan. Od većih postignuća izdvajam:

  • trodnevnu pjesničko-ekološku rezidenciju u Vukomeriću u prekrasnom snježnom ambijentu i s predivnim dušama
  • nastup na međunarodnom festivalu pripovjedanja u Zagrebu
  • ljetovanje na otoku Cresu gdje sam bila pažena poput princeze
  • ljetnu škola u Engleskoj koja me je napunila, ispunila i pokazala mi koliko sam hrabra i odlučna
  • sudjelovanje na festivalima koje organizira prijatelj Marijan Grakalić koji to čini s puno topline i neposrednosti što smatram pravim draguljem
  • putovanje na Festival bajke u Sarajevo
  • prvu kolekciju životnih priča pod imenom Knjiga priča i sjećanja koja čeka skorašnji izlazak iz tiska

Kroz desetljeće sam imala puno padova, neodgovorenih pitanja i nedoumica. Iz 2019. sam ponijela i nevidljive suputnike za koje najprije pomislim da bih ih zaobišla, ali za koje iz iskustva znam da će mi biti najveći učitelji. I ovih dana se nosim s nedoumicama i iz jutarnjeg dnevnika dijelim nekoliko rečenica:

Nedoumice su se nagomilale i nabujale čekajući noć da se izliju i uhvate u vrzino kolo i podciknu i podviknu i naruče bure vina i piva i mastan komad mesa i pozovu svirače i tako luduju do jutra dok ti pokušavaš prepoznati odgovor za kojim tragaš. Nedoumice vole košmar, nejasnoću, vašare i cirkuse, i lako će mo i nije nigdar bilo da nekak ne bilo, ali i one su dobrodošao gost jer te vraćaju na mjesto jasnoće, tišine, šire ti horizont i kad ti pred prozorom niče  nelegalno izgrađena zgrada jer smo zaboravili na sposobnos  viđenja u daljinu bez vještičje kugle ili s vješticom u sebi. S jutrom, kako sunce kreće u nov obilazak svijeta, nedoumice dolaze na svjetlo i vidiš ih kakve su kad su trijezne.  Ispuckuješ ih kao zrak iz jastučića kojima su obložene kuverte u kojima šalješ važne dokumente. One umorne i ispuckane napuštaju pozornicu dok ti odlaziš u novi dan.  

Iza svakog uspjeha puno je nedoumica, nelagoda i strahova. Hrabrost da se s njima suočimo otvara vrata snovima koje želimo postići.

Slavite, budite hrabri i sanjajte najnemogućije snove, jer nikad ne znate kad ćete ih ostvariti.

Budite spremni i čekajte ostvarenje vlastitih snova širom otvorenih ruku.

 

Photo by Quang Nguyen Vinh from Pexels