Vrijedim, vrijedim, vrijedim…

aufinger

Probudim se na aufingeru (aufingiram), na prečki za odlaganje odjevnih predmeta. Ispeglana, poravnana, bez nabora (molim), bez podočnjaka i pjegica na nosu (volim pjegice), preparirana, za prodaju.

Uokolo tišina, na zidu – rasprodaja pedeset posto.

Za uhom mi cijena – šest, sedamdeset osam, tri stotine, tisuću, šest tisuća, pedeset devet tisuća, sve iskrižano, danas tisuću dvjesto.

Odjednom žamor i graja.

Pipkaju me, dirkaju me (bez srama), natežu me, isprobavaju me, cjenkaju se, promišljaju, hvataju za bradu, za džep, kupuju, trpaju u vrećicu na kojoj piše purple is not just a colour purple is …… (imagine).

Na uredskom stolcu zbrajam, tipkam, preračunavam, pišem izvještaje, sažetke.

Kupac je na pauzi, na godišnjem. Kupac je iznimno zadovoljan, kupoprodajnim ugovorom predmet kupovine izgubio je identitet.

Kupac se potpisuje na izvještaje, sažetke, smiješi se u kamere, sja. Kad ga na presici upitaju zašto se na nekim papirima potpisuje krhotinama dijamantnih suza (istina) zatečeno se smješka i govori da je to privid. Tad , tad, odjuri do ormara, izbaci privid s vrećicom na kojoj piše purple is not just a colour….

Iz kontejnera vire noge sve dok mi netko ne pruži ruku i pustim me na slobodu. I am free. Probudim se u koraku, naspavana, svježa. Nisam na aufingeru.

 © Marijana Mary Mrvoš

Pjesma je odabrana za međunarodnu izložbu “Ja sam/I am” u sklopu Prvomajskog Inkubatora u organizaciji udruge Kreativni Krk. Izložba će biti postavljena u vremenu od 24.4. do 15.5.2018. godine, galerija “Decumanus”, otok Krk, Hrvatska.