Petarde, rakete, vatrometi

samwalton1

Osobno volim vatromet, ne volim buku. To me dovodi u nezgodnu situaciju da ga istovremeno i volim i ne volim ili za ljubav jednog prešutno žrtvujem drugo (mir, ne samo meni nego i bićima oko mene). Vrijeme je da propitam – vatromet volim ili ne volim.

Proces razmišljanja o petardama, raketama, vatrometima, buci krenuo je kad je prijateljica na FB ostavila komentar o istom. Negdje već s početka prosinca, posebno iza Božića, s prvim mrakom, počne bučati sa svih strana, što od petardi, dinamita, raketa, vatrometa. Ne samo da me zabole uši, jer je to moje najosjetljivije čulo, već se sva stresem i budem izbačena iz fokusa.

Onda sam se zapitala postoji li ime kojim bi se nazvala sva ta buka i sjetim se priče Ivane Brlić Mažuranić – Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica. Vila Zatočnica, u pokušaju da onemogući Jaglenca na putu prema sestri obraća se svom bratu Bukaču.

“Bukaču, brate, rode!, reče Zatočnica Bukaču. Ide dijete putem. Ustavi ga svojom vikom ovdje na brazdici, da mi ne uteče preko brazde na jezero.„

Malog Jaglenca nije ništa omelo na njegovom putu. Susretao se s raznim preprekama vila Zatočnica. Nije ga omeo ni Bukač, ni Zmaj Ognjeni.

Demoni koje pokušavamo otjerati bukom istom se multipliciraju. Oni obožavaju buku jer je to njihovo prirodno okruženje. Oni pokušavaju sve kao i vile Zatočnice da nas zavedu i smetu.

Radost i slavlje su naša vesela srca, razigrane i raspjevane duše, susreti s ljudima koje volimo, intima s onima koje razumijemo i koji su nam bliski.

Prestanimo biti Bukači.

Prestanimo Bježati.

Budimo Svoji.

© Marijana Mary Mrvoš