Ona i on

Jučer je bi Majčin dan i svatko se od nas sjetio majke ili/i oca, no žive među nama i s nama i oni koji su mogli biti majke i očevi, ali su donijeli odluku o pobačaju ili su imali spontani pobačaj.  S ljubavlju i bez predrasuda sjetimo se njih i tih malih začetaka života.

Photo by Hernan Pauccara from Pexels

Ona koja je mogla postati majka

voljela je pretraživati horizont, iščitavati predskazanja

udisati poniranja sunca u morske dubine

i zujanje insekata s prvim naznakama mraka.

Umjerenim ritmom je hodala

za javnost govorila tiho

sa sobom se često svađala

tada bi joj se rumenili obrazi kao za zimska dana

kad mraz štipa i ne pita.

Kosa joj je bila sjajna i duga

oči mačkaste.

Vješta u razaznavanju neobičnih mirisa

neudibna s nepravdom koja je izazivala žgaravicu i crvenilo u licu.

Tebe nije namirisala

nije isčitala krckanje i puckanje iz nutrine prekrivene sjenama.

Kad te je prepoznala skamenila se

obasula se pitanjima

na horizontu nije bilo odgovora i predskazanja

zatvorila je oči i zaustavila srce

krckanje i pucketanje je stalo

ostala je tuga

i talog bola

za koji moli da ga prekrije ljubav

@marymrvos 2021

Onaj koji je mogao postati otac

koža mu je bila papirasta podložna crvenilu i pjegama

oči užarena ugljevlja, usne sočne jagode

ljubio se bez ustezanja

volio raspuštenu kosi i svaki centimetar tijela

smijehom poravnavao nabore na licu

prekrivao pitanja

i šaptao „o tome ćemo sutra“.

U bistrou je naručivao kavu, listao novine

ispod stola dodirivao tebe koljenom

život gorčio kavom

sve ostalo sladio riječima.

Nije išao na aerodrom

pozdravio te u foajeu hotele i ostavio podsjetnicu.

Jednom mu je u san došao dječak s mačkastim očima

mirisao je na kosu one koju nije ispratio

htio ga je zagrliti, ali nije mogao potrčati

ponestalo je zraka

monitor u bolničkoj sobi prvo je zazujao pa je sto

crta

@marymrvos 2021.

Plavi dječak

autorski rad Milisav Vesović 2021.

Otvori prozore slobodno.

Dopusti Plavom dječaku da pozove ptice

da ulete i odnesu što ti ne treba.

Male i velike šarene perle nek postanu materijal

za gradnju malih i velikih gnijezda

za njihove ptiće – novačiće.

Otvori prozore slobodno.

S uzvišena mjesta na balkonu

Plavi dječak ih nadgleda

svaku usmjerava

preporučuje građevni materijala koji trebaju.

Otvori prozore slobodno.

Ne razmišljaj dugo

Ne predomišljaj se

Ne brini se da će u tvom svijetu nastati kaos

Plavi dječak o pticama i ljudima

zna puno toga. 

Bio je jela u gaju brkata djeda

u tvornici posta glatka daska

za mjerenje dječjeg rasta.

Putovao je od sobe do sobe

od dječaka do dječaka.

Noću, dok su ljudi i ptice spavali  

on je slušao otkucaje njihova srca  

postao rizničar ptičjih i ljudskih snova i tajni.

Otvori prozore slobodno.

Nek umru tvoje strepnje jer znaj

smrt nije kraj, tek početak života.

Nek se otpuste tvoji strahovi jer znaj

kad otjeraš varalice počinje rast.   

Nek se oslobodi mjesto za ljubav jer znaj

Plavi dječak poznaje i tvoje srce

pusti ga da ti prišapne što kuca.

@marymrvos 2021. g.

zveket ključeva

Imige by S. Hermann and F. Richer by Pixabay


u meni  ključ

u tebi ključ

u nama ključ

za vrata s druge strane postojanja

i u meni i tebi i u nama ključa za vrata s druge strane postojanja

on zvecka dan i noć

od dana dolaska

od prvog udaha i plača

on zvecka bez prestanka

sad tiše pa glasnije, sad glasnije pa tiše

i u meni i u tebi i u nama raste čežnja

tko sam ja?

tko si ti?

tko smo mi?

zvec, zvec, zveckaju ključevi

za bravu s druge strane postojanja

zveckaju ključevi

kad sretneš ženu na konju bjelašu

s ogrtačem od zlata

potrči, pitaj gdje su vrata

i kad čuješ lepet krila

i pčelinji roj

i srca otkucaj

ona će ti se otvoriti

@marymrvos 2021.

A little prince who didn’t know how to tidy his room

Sometimes our living space (life, body, mind, relationships, etc.) gets cluttered because we add things all the

time but forget to release some of them from time to time. Spring is a great season to get rid of things we do

not need or want anymore. We can throw them or give them away if they are in good condition.

Sometimes we need help to start with because releasing can be difficult. Don’t be afraid to ask for help, and you never know who will show up. If you need and inspiration, read the story.

Good luck with cleaning!

A little prince who didn’t know how to tidy his room

A little prince was sitting in his room, surrounded by things. There were toys, books, games, bicycles, balls of different shapes and sizes, chairs, clothes and whatever else you could imagine.  Even a tiny egg is hidden somewhere. He didn’t know what to do.

He picked up one thing and threw it in the air, hoping it will give him space, but the thing doubled itself and fell back. He tried again. Soon, his room, once big and spacious painted in beautiful shades of green, blue, yellow with the night sky on the ceiling, was so cluttered that his family forgot about him. They looked for him everywhere but couldn’t find him. After a while, they stopped searching.

The little prince got angry. He yelled and screamed, but no one heard him. He yelled and screamed again, throwing things around, which made his room cluttered even more. Big tears rolled down his cheeks. He cried in silence. He was a proud and brave little prince and didn’t want people to hear him crying. He felt tired and almost fell asleep when he heard a noise.

“Chirp, chirp, chirp. “

“Hello, anybody there? The little prince said.

“Yes. I am a little bird. I can hear you, but I cannot see you. “

“I am behind the pile of things. ”  

Led by the voice, the little bird landed on the top of the pile of things. A little boy was sitting on the floor.

“Chirp, chirp, chirp. I have never seen a nest-like yours. An impressive creation. “

“Thank you, but my nest is too tight for me. I cannot get out, and I don’t have wings to fly. “

“Chirp, chirp, chirp. Interesting. Why don’t you tidy your nest? “

“I tried. I threw one thing, hoping it will disappear, but it returned doubled. Now, I got more things than before. “

“Chirp, chirp, chirp. If you want, I can show you how to do it. “

The boy jumped. “Will you? That would be wonderful. “

“Chirp, chirp, chirp. I will show you a thing, and you will have to decide if you need it or not. If you need it, I will put it on the wall shelves. You have beautiful shelves and cupboards so you should use them. If you do not need a thing, I will put it aside, and later you will decide what to do with it.”

The little prince was not quite so sure about the decision part, but he accepted the offer.

The little bird started showing him things. At first, the little prince was hesitant with decisions, but the little bird was patient. She waited until the little prince made his decision. As they proceeded, the little prince got better and better. Soon the little prince could see walls, shelves, chairs, bed and window. His room was spacious and bright

The little bird was sitting on the window bench. The little prince came closer and looked at her.

“Chirp, chirp, chirp. Now you know what to do with things in the future. “

“Thank you. You are so generous. You helped me clear my room. You saved me even you knew I stole one of your eggs last year. How can I repay you? “

“Chirp, chirp, chirp. You can give me a few sheets of paper for my nest. I am repairing it because new chicks are coming soon. “

“That’s not a problem. Choose any one you desire. “

“Also, promise me to be a protector of all living things, and I will forgive you for stealing my egg. “

The little prince bowed and gave a vow. From that day each morning, the little prince would greet the little bird and her chicks. When it was time for them to leave, he took care of their nest so that the little bird can return if she wants.

He helped in the garden. More trees and bushes grew for birds and animals to find new homes. Things he didn’t need anymore he gave to people who needed them more. Also, he kept his room clean and bright and invited his friends, old and new ones, to come and play. 

The king and the queen were proud of seeing their son changed.  

@marymrvos

Chennai Storytelling Festival 2021 – “Goodbye to my Daddy”

Dragi prijatelji, ljubitelji priče i umjetničkog pripovijedanja,

Raduje me što s vama mogu podijeliti video link za  priču “Goodbye to my Daddy” koju sam pripovijedala na ovogodišnjem Chennai Storytelling Festival 2021. Festival je organizirao World Storytelling Institute iz Chennaija.

Glavno lice festivala bio je neumorni domaćin Eric Miller koji nas je ugošćavao kroz četiri vikenda u veljači. Festival je ugostio više od 140 sudionika s programom u neprekidnom trajanju od 27 sata.

Bilo je to obilje priča i susreta i iskustava za ponijeti.

This image has an empty alt attribute; its file name is pexels-beingthetraveller-2730218-1-edited.jpg

Pitate se o čemu je moja priča?

I o tome postoji priča, zar ste sumnjali?

U rujnu 2020. sam se prijavila za nastup na festivalu i do prosinca sam razmišljala koju priču podijeliti. Malo po malo odlučila sam se za osobnu priču, ali dugo nisam znala kako ću je završiti. Početak i početak sredine priče su bili jasni, no kraj sredine i završetak priče nisu se nazirali a dani su odmicali. U tim traženjima naišla sam na video snimku priče pripovjedačice Maje Bumberak iz Mađarske i dobila uvid kako nastaviti i završiti priču. Uplela sam stvarnost i fikciju i kažem vam skroz sam to dobro izvela.

Prije nastupa priču sam više puta pripovijedala a komentari i prijedlozi prijateljice i priovjedačice Elizabete Alković su doprinjeli finom uštimavanju i na tome sam joj od srca zahvalna.

Također, pokazalo se da priča ostavlja trag na slušateljima, iscjeljuje ih, kao što iscjeljuje i mene.

Pozim vas da ju poslušate, podijelite te da čitate i još više slušate pripovjedače kad god vam se ukaže prilika. Niame, mnogi pripovjedači, ne svi, su ti koji podmažu vašoj duši na njenom povratku kući.

U festivalskoj knjižnici pronaći ćete i vido pripovjedačice i istinskog znalca zanata pripovijedanja Jasmine Žiljak Ilinčić, mentorice i predavačice na Neformalnom studiju pripovijedanja koji organizira i provodi Kreativni studio „Logos“ iz Varaždina.

A sad priča “Goodbye to my Daddy”.

Video link na snimku je https://www.storytellinginstitute.org/CSF_Video_Library.html#MaMr   

Voli vas Mary.

Čuvarica priča o snjegovima

Sa svakim proljećem pogled na nježne zvončiće i zelenu stabljiku što proniču kroz snijeg vrati me u djetinjstvo i vrijeme istraživanja, promatranja i igre. Voljela sam brati prve proljetne cvjetove, ali nikad previše. Voljela sam ih promatrati u prirodnom okolišu i diviti se kontrastu koje su njihove boje ostavljale na sivo-crnoj zemlju i suhim čupercima trave.  Za vjetrovita dana znala sam baku pitati: „Bako, hoće li vjetar visibabama otkinuti zvonca?“ One me gledala i odgovarala: „Dijete, o čemu ti brineš.“ Ja bih obukla kaput i istrčala van pokušavajući urazumiti vjetar. Nisam vjerovala u tečnost jezik vjetra, ali zvonca bi uvijek bila na broju. I jedna priča o visibabama.

Čuvarica priča o snjegovima

Zrak je zamirisao na početak dok si se mrijestila u svom mekom prostoru. Sjećanja i priče kupile su se u tvojoj srčiki. Čežnja je bubrila. Došlo je vrijeme. Prepustila si se. Krenula si. Izniknula si preko noći.

            Okitila si livadu prekrivenu ostacima snijega. Baš takvu si tražila. Preko dana upijala si priče svjetlucavih kristala u srčiku. Kad je došla noć zaljuljuškala si se. Pričala si o snježnim precima. Pričala si o prvom kristaliću snijega koji je iznikao u čežnji bogova. Livada je odzvanjala. Sjeverni vjetar se umirio.

            Budni kažu da su te čuli. Pospani se ne sjećaju. U prašnjavim knjigama piše da su visibabe vjesnice proljeća. U onim što su izgorjele u Aleksandriji piše da su zadužene za priče o nastanku snijega.  

            S novim danom djeca su se razmiljela livadom. Brala su te mladim prstima. Slagali su buketiće za mamu. I za baku. I za tatu. I za djeda. I za brata. I za sestru. Za svakog po jedna visibaba. Vjesnica proljeća. Čuvarica priča o snjegovima.  

@ marymrvos 15. 2. 2021.

U povratku s posla

U smiraju nedjelje sjetila sam se zelene čaše u kojoj mi je tata donosio šumske jagode. Svaki put kad ugledam te nježne plodove srce mi udari dva puta u trenu. Sjetila sam se i zelenog Land Rovera kako poskakuje šumskom cestom i osjećaja da sam u avanturi a la Indiana Jones.

u čaši

veličine dječje šake

skrile su se jagode

ubrao si ih

jednu po jednu

jednu po jednu

spuštao si ih

jednu po jednu

jednu po jednu

prekrio si ih lišćem.

miris šume

miris zemlje

skupilo se u točku želje

da ih sve pojedem

jednu po jednu

jednu po jednu

prije ručka.

oko usana

tragovi

na majici

(kao u službenom dosjeu)

otisci.

glavno jelo je čekalo.

mama je prihvatila izliku

boli me trbuh.

u sjeni žaluzina

mirišem jagode

koje si ubrao

na rubu šume

u povratku s posla.

@marymrvos 14. 2. 2021.

Image by congerdesign from Pixabay