Ona i on

Jučer je bi Majčin dan i svatko se od nas sjetio majke ili/i oca, no žive među nama i s nama i oni koji su mogli biti majke i očevi, ali su donijeli odluku o pobačaju ili su imali spontani pobačaj.  S ljubavlju i bez predrasuda sjetimo se njih i tih malih začetaka života.

Photo by Hernan Pauccara from Pexels

Ona koja je mogla postati majka

voljela je pretraživati horizont, iščitavati predskazanja

udisati poniranja sunca u morske dubine

i zujanje insekata s prvim naznakama mraka.

Umjerenim ritmom je hodala

za javnost govorila tiho

sa sobom se često svađala

tada bi joj se rumenili obrazi kao za zimska dana

kad mraz štipa i ne pita.

Kosa joj je bila sjajna i duga

oči mačkaste.

Vješta u razaznavanju neobičnih mirisa

neudibna s nepravdom koja je izazivala žgaravicu i crvenilo u licu.

Tebe nije namirisala

nije isčitala krckanje i puckanje iz nutrine prekrivene sjenama.

Kad te je prepoznala skamenila se

obasula se pitanjima

na horizontu nije bilo odgovora i predskazanja

zatvorila je oči i zaustavila srce

krckanje i pucketanje je stalo

ostala je tuga

i talog bola

za koji moli da ga prekrije ljubav

@marymrvos 2021

Onaj koji je mogao postati otac

koža mu je bila papirasta podložna crvenilu i pjegama

oči užarena ugljevlja, usne sočne jagode

ljubio se bez ustezanja

volio raspuštenu kosi i svaki centimetar tijela

smijehom poravnavao nabore na licu

prekrivao pitanja

i šaptao „o tome ćemo sutra“.

U bistrou je naručivao kavu, listao novine

ispod stola dodirivao tebe koljenom

život gorčio kavom

sve ostalo sladio riječima.

Nije išao na aerodrom

pozdravio te u foajeu hotele i ostavio podsjetnicu.

Jednom mu je u san došao dječak s mačkastim očima

mirisao je na kosu one koju nije ispratio

htio ga je zagrliti, ali nije mogao potrčati

ponestalo je zraka

monitor u bolničkoj sobi prvo je zazujao pa je sto

crta

@marymrvos 2021.

Plavi dječak

autorski rad Milisav Vesović 2021.

Otvori prozore slobodno.

Dopusti Plavom dječaku da pozove ptice

da ulete i odnesu što ti ne treba.

Male i velike šarene perle nek postanu materijal

za gradnju malih i velikih gnijezda

za njihove ptiće – novačiće.

Otvori prozore slobodno.

S uzvišena mjesta na balkonu

Plavi dječak ih nadgleda

svaku usmjerava

preporučuje građevni materijala koji trebaju.

Otvori prozore slobodno.

Ne razmišljaj dugo

Ne predomišljaj se

Ne brini se da će u tvom svijetu nastati kaos

Plavi dječak o pticama i ljudima

zna puno toga. 

Bio je jela u gaju brkata djeda

u tvornici posta glatka daska

za mjerenje dječjeg rasta.

Putovao je od sobe do sobe

od dječaka do dječaka.

Noću, dok su ljudi i ptice spavali  

on je slušao otkucaje njihova srca  

postao rizničar ptičjih i ljudskih snova i tajni.

Otvori prozore slobodno.

Nek umru tvoje strepnje jer znaj

smrt nije kraj, tek početak života.

Nek se otpuste tvoji strahovi jer znaj

kad otjeraš varalice počinje rast.   

Nek se oslobodi mjesto za ljubav jer znaj

Plavi dječak poznaje i tvoje srce

pusti ga da ti prišapne što kuca.

@marymrvos 2021. g.

zveket ključeva

Imige by S. Hermann and F. Richer by Pixabay


u meni  ključ

u tebi ključ

u nama ključ

za vrata s druge strane postojanja

i u meni i tebi i u nama ključa za vrata s druge strane postojanja

on zvecka dan i noć

od dana dolaska

od prvog udaha i plača

on zvecka bez prestanka

sad tiše pa glasnije, sad glasnije pa tiše

i u meni i u tebi i u nama raste čežnja

tko sam ja?

tko si ti?

tko smo mi?

zvec, zvec, zveckaju ključevi

za bravu s druge strane postojanja

zveckaju ključevi

kad sretneš ženu na konju bjelašu

s ogrtačem od zlata

potrči, pitaj gdje su vrata

i kad čuješ lepet krila

i pčelinji roj

i srca otkucaj

ona će ti se otvoriti

@marymrvos 2021.

U povratku s posla

U smiraju nedjelje sjetila sam se zelene čaše u kojoj mi je tata donosio šumske jagode. Svaki put kad ugledam te nježne plodove srce mi udari dva puta u trenu. Sjetila sam se i zelenog Land Rovera kako poskakuje šumskom cestom i osjećaja da sam u avanturi a la Indiana Jones.

u čaši

veličine dječje šake

skrile su se jagode

ubrao si ih

jednu po jednu

jednu po jednu

spuštao si ih

jednu po jednu

jednu po jednu

prekrio si ih lišćem.

miris šume

miris zemlje

skupilo se u točku želje

da ih sve pojedem

jednu po jednu

jednu po jednu

prije ručka.

oko usana

tragovi

na majici

(kao u službenom dosjeu)

otisci.

glavno jelo je čekalo.

mama je prihvatila izliku

boli me trbuh.

u sjeni žaluzina

mirišem jagode

koje si ubrao

na rubu šume

u povratku s posla.

@marymrvos 14. 2. 2021.

Image by congerdesign from Pixabay 

Izdaja

visoko u kuli

gleda

tiho polje

tiha tijela

Pogu(r)bljena

sipka kišica šapuće

„Spavaj, spavaj

ne budi se

trebaš nam Pogu(r)bljena.“

Visoko u kuli

s nalivpera kapnu kap

tamno crvena

upi se na mjesto potpisa

novih izjava

zapečati

Kraj.

Niz polje se spušta kišica

šušti uspavanka

„Spavaj, spavaj

ne budi se

trebaš nam Pogu(r)bljena.“

Usnuli prate zakukuljene

Gavran grakće – Izdaja.

Budi se jedan.

Bude se dva.

Bude s milijuni.

Bude se svi.

Kula od karata se raspada

kišica prestaje

kapuljače padaju

Gavran grakće.

@marymrvos

22. 1. 2021.

Photo by John-Mark Smith from Pexels

Kovač

Moj ujak kovač

rukama snažnim

potkove kuje

i snuje

o konju i kolima

o poljima zlatnim

o zemlji koja obilno daje.

Moj ujak kovač

rukama snažnim

za bačve obruče svije

i kad grožđe dozori

s pajdašima pije

zora ih zrakama mije.

Moj ujak kovač

rukama snažnim

iz torbe vadi

pogaču, slaninu i bocu vina

na gozbu zove

u kovačnici žega

ljeti i zimi

u njega nikad zima nije.  

@ marymrvos, ujaku Simi Vujnoviću

@ photy by j.mt photography from Pexels

17.  siječnja 2021.

Jelena i ja

Jelana je voljela kesten kocke

i pitu od jabuka,

po izgledu je znala

koje su dobre.

Ja sam volio Jeleninu kosu

kojom je krila  klempave uši,

po kojima sam znao kakve je volje.

Jelena je voljela rituale

pijenja kave

pospremanja stana i

razgovora telefonom,

po zvuku zvona je znala tko zove.

Ja sam volio s Jelenom šetati niz i uz plaže

pohoditi planinske vrhunce 

udisati svježi zrak,

po čijem sam mirisu znao kad će kiša.

Jelena je voljela kad bih u prognozi pogriješio

govorila da je to namjerno.

S kikotom se krila pod bor

gdje smo ostajali zaigrani,

skriveni od pogleda.

Ja sam volio Jelenu dok se kupa

kroz mutno staklo promatrao njenu sjenu

čekao glas da joj operem leđa.

Pjena je obilno padala po pločicama.

Kad smo čuli dijagnozu

Jelena nije plakala

tješila me da može biti gore

ljubila mi ruka dok sam je oblačio. 

Od kad je nema sve manje plačem

zahvalan za trenutke erosa bez virusa 

za dan kad je skliznula i prestala postojati.

Ja sam volio Jelenu

Jelena je voljela život.

Posvećenu gospodini koji je na jezeru Bundek podijelio priču o supruzi s kojom je proživio pedesetak godina.

Objavljeno u Zboriku VIII Gornjogradskog književnog festivala ne temu – Apokaliptički mentalitet – eros i virus.