Maslačkov korijen

Kolona pješaka pred vratima tvornica

Kolona pješaka pred bolnicama

Kolona pješaka pred sudnicama

Na znak zvona ulaze, traže mjesto

U prizemlju, na hodniku

U potkrovlju i pod zemljom.

Pješaci marljivo ispunjavaju formulare,

obrasce i prate papire sa žigovima koji kažu

Tko, što, kada, gdje i kako.

Pješaci pišu tintom što nekad mijenja boju

iz plave poteče crvena

neki su pri ulasku morali dati krv za provjeru.

Pješaci grade mostove

Pješaci prave ograde

Pješaci mrijeste ribu za ulov i izlov

Pješaci mrijeste vlastiti naraštaj

O njemu brinu pravde branitelji

Pješacima manjka vremena

Pješaci su u žurbi

Satovi ručni, zidni, stolni, digitalni riču

Nemaš vremena! Požuri!

Za rana jutra pješaci troše normabel

Za smiraj dana pješaci piju permabel

Za noć pješaci uzmu zombabel.

Satovi ručni, zidni, stolni, digitalni zriču

Toliko toga imaš za napraviti. Požuri se. Sat otkucava. Nama nazad.

Pješaci putuju na posao

Pješake hvata umor

Pješaci odlaze na odmore

Pješake hvate umor

Pješaci odlaze u bolnice

Satovi ručni, zidni, stolni, digitalni kriče

Ustani! Obucu se! Kreni!

Ustani! Svuci se! Lezi!

Pješacima ništa ne pomaže

Pješaci su sve blijeđi, memljiviji

Sipaju se kao snijeg pršić

Lome kao mrvice odstajala kruha.

Testovi pokazuju

Pješacima nedostaje soli.

Nitko ne zna kako posoliti pješake

Nitko nije napisao proceduru.

Eksperimentiramo.

Pješaci dobivaju novi lijek

Čekamo.

Pješaci su sve umorniji

Koža im je sve sivlja

Kosti poput leptirova krila.

Pješaci postaju pepeo grobnih parcela

Kupljenih na kupone skupljenih iz žitnih pahuljica.

Odjednom, šum vjetra i jablanova

i pucketanje korijena maslačka što raste.

Pješaci se bude

Pepeo im postaje slaniji dok slušaju kako raste maslačak.

Vide kako se provlači kroz pukotine asfalta

Proviruje žutom glavicom

Odoljeva.

Od korijena mu vonja med pješakovih stanica.

Pješaci se bude

Od njihova grohotna smijeha tresu se grobne parcele.

Prijavili su paranormalna događanja u Aleji maslačaka

Ona je sad zaštićena pravdo braniteljima za pepeo pješaka.

Groblja su napokon mirna

Šum vjetra i jablanova

i pokoja truba za novog pepeljastog pješaka.

@marym 16. rujna 2021.

ljetna bezbrižnost

U poluotvorenim sandalama

i mini haljini

sa znojem na nausnici

skrivena sjenom naočala

u sajmeni dan

kibicira

nabrekle torbe s placa

i gleda usnice

koje drobe riječi,

ne čita

dozvoljava smislu da odleti.

Pred izlogom slastičarnice odabire

osvježenje

borovnica i čokoladu se tope

bez suvišnih riječi.

Na semaforu

sreće poznanicu

prikrivene sjenom naočala

zdrave se u prolazu

rukama dogovaraju kavu.

Pred knjižnicom škilji u ljetno radno vrijeme

u torbi traži sat

hladan trag klizi niz dekolte 

do bazena pupka

u kotlu postanak svijeta nesta sladak trag ljeta.

@mary, 11. kolovoza 2021.

Ona i on

Jučer je bi Majčin dan i svatko se od nas sjetio majke ili/i oca, no žive među nama i s nama i oni koji su mogli biti majke i očevi, ali su donijeli odluku o pobačaju ili su imali spontani pobačaj.  S ljubavlju i bez predrasuda sjetimo se njih i tih malih začetaka života.

Photo by Hernan Pauccara from Pexels

Ona koja je mogla postati majka

voljela je pretraživati horizont, iščitavati predskazanja

udisati poniranja sunca u morske dubine

i zujanje insekata s prvim naznakama mraka.

Umjerenim ritmom je hodala

za javnost govorila tiho

sa sobom se često svađala

tada bi joj se rumenili obrazi kao za zimska dana

kad mraz štipa i ne pita.

Kosa joj je bila sjajna i duga

oči mačkaste.

Vješta u razaznavanju neobičnih mirisa

neudibna s nepravdom koja je izazivala žgaravicu i crvenilo u licu.

Tebe nije namirisala

nije isčitala krckanje i puckanje iz nutrine prekrivene sjenama.

Kad te je prepoznala skamenila se

obasula se pitanjima

na horizontu nije bilo odgovora i predskazanja

zatvorila je oči i zaustavila srce

krckanje i pucketanje je stalo

ostala je tuga

i talog bola

za koji moli da ga prekrije ljubav

@marymrvos 2021

Onaj koji je mogao postati otac

koža mu je bila papirasta podložna crvenilu i pjegama

oči užarena ugljevlja, usne sočne jagode

ljubio se bez ustezanja

volio raspuštenu kosi i svaki centimetar tijela

smijehom poravnavao nabore na licu

prekrivao pitanja

i šaptao „o tome ćemo sutra“.

U bistrou je naručivao kavu, listao novine

ispod stola dodirivao tebe koljenom

život gorčio kavom

sve ostalo sladio riječima.

Nije išao na aerodrom

pozdravio te u foajeu hotele i ostavio podsjetnicu.

Jednom mu je u san došao dječak s mačkastim očima

mirisao je na kosu one koju nije ispratio

htio ga je zagrliti, ali nije mogao potrčati

ponestalo je zraka

monitor u bolničkoj sobi prvo je zazujao pa je sto

crta

@marymrvos 2021.

Plavi dječak

autorski rad Milisav Vesović 2021.

Otvori prozore slobodno.

Dopusti Plavom dječaku da pozove ptice

da ulete i odnesu što ti ne treba.

Male i velike šarene perle nek postanu materijal

za gradnju malih i velikih gnijezda

za njihove ptiće – novačiće.

Otvori prozore slobodno.

S uzvišena mjesta na balkonu

Plavi dječak ih nadgleda

svaku usmjerava

preporučuje građevni materijala koji trebaju.

Otvori prozore slobodno.

Ne razmišljaj dugo

Ne predomišljaj se

Ne brini se da će u tvom svijetu nastati kaos

Plavi dječak o pticama i ljudima

zna puno toga. 

Bio je jela u gaju brkata djeda

u tvornici posta glatka daska

za mjerenje dječjeg rasta.

Putovao je od sobe do sobe

od dječaka do dječaka.

Noću, dok su ljudi i ptice spavali  

on je slušao otkucaje njihova srca  

postao rizničar ptičjih i ljudskih snova i tajni.

Otvori prozore slobodno.

Nek umru tvoje strepnje jer znaj

smrt nije kraj, tek početak života.

Nek se otpuste tvoji strahovi jer znaj

kad otjeraš varalice počinje rast.   

Nek se oslobodi mjesto za ljubav jer znaj

Plavi dječak poznaje i tvoje srce

pusti ga da ti prišapne što kuca.

@marymrvos 2021. g.

zveket ključeva

Imige by S. Hermann and F. Richer by Pixabay


u meni  ključ

u tebi ključ

u nama ključ

za vrata s druge strane postojanja

i u meni i tebi i u nama ključa za vrata s druge strane postojanja

on zvecka dan i noć

od dana dolaska

od prvog udaha i plača

on zvecka bez prestanka

sad tiše pa glasnije, sad glasnije pa tiše

i u meni i u tebi i u nama raste čežnja

tko sam ja?

tko si ti?

tko smo mi?

zvec, zvec, zveckaju ključevi

za bravu s druge strane postojanja

zveckaju ključevi

kad sretneš ženu na konju bjelašu

s ogrtačem od zlata

potrči, pitaj gdje su vrata

i kad čuješ lepet krila

i pčelinji roj

i srca otkucaj

ona će ti se otvoriti

@marymrvos 2021.

U povratku s posla

U smiraju nedjelje sjetila sam se zelene čaše u kojoj mi je tata donosio šumske jagode. Svaki put kad ugledam te nježne plodove srce mi udari dva puta u trenu. Sjetila sam se i zelenog Land Rovera kako poskakuje šumskom cestom i osjećaja da sam u avanturi a la Indiana Jones.

u čaši

veličine dječje šake

skrile su se jagode

ubrao si ih

jednu po jednu

jednu po jednu

spuštao si ih

jednu po jednu

jednu po jednu

prekrio si ih lišćem.

miris šume

miris zemlje

skupilo se u točku želje

da ih sve pojedem

jednu po jednu

jednu po jednu

prije ručka.

oko usana

tragovi

na majici

(kao u službenom dosjeu)

otisci.

glavno jelo je čekalo.

mama je prihvatila izliku

boli me trbuh.

u sjeni žaluzina

mirišem jagode

koje si ubrao

na rubu šume

u povratku s posla.

@marymrvos 14. 2. 2021.

Image by congerdesign from Pixabay 

Izdaja

visoko u kuli

Izdaja

gleda

tiha polja

tiha tijela

pogu(r)bljena.

Sipka kišica šapuće

„Spavaj, spavaj

ne budi se

trebaš nam pogu(r)bljena.“

Visoko u kuli

s nalivpera kapnu tamno crvena kap

upi se na mjesto potpisa novih izjava

zapečati Kraj.

Niz polje se spušta kišica

šušti uspavanka

„Spavaj, spavaj

ne budi se

trebaš nam Pogu(r)bljena.“

Usnuli prate zakukuljene.

Gavran grakće – Izdaja.

Budi se jedan.

Bude se dva.

Bude s milijuni.

Kula od karata nesta

kišica presta

kapuljača pade

gavran stade.

@marymrvos

22. 1. 2021.

Photo by John-Mark Smith from Pexels