Putopis

Više od godinu dana živimo po neljudskim pravilima. Mnogo smo toga trgovali za sigurnost, ali najteže nam pada ograničenje kretanja. Ljudi pričaju kako im je koža postala tijesna. Ja sam otpustila mnogočega nevažnog, ali ne i putovanja. Danas putujemo s Dominikom Alkovićem.

Dominik živi u Slavonskom Brodu i učenik je prvog razreda Sportske gimnazije. Desetak godina trenira gimnastiku i pobire medalje na raznim natjecanjima. Na YouTube kanalu Gimnastička gimnazija možete provjeriti kako to izvode prekaljeni gimnastičari, Dominik i prijatelj, te kako i sami možete pokrenuti vlastito tijelo.

https://www.youtube.com/channel/UCA2jVCfEQMNOelJY6q-qUUQ

Dominik je za školsku zadaću trebao napisati putopis. Uz sugestije mame Elizabete koja ga je sjetila na Skitnje Matka Peića Dominik nas vodi na putovanje od zeleno-žutog Slavonskog Broda do plavičaste Korčule.

Putovati možemo na razne načina. Možemo čitati putopise, možemo slušati pripovjedače, možemo pisati o vlastitim putovanjima, možemo sklopiti oči i maštati. Ne trebaju nam ausvajzi.  

Kad smo otvoreni i slobodni pojave se rješenja.

Vežite se! Dominik nas vodi na Korčulu.

P.S. Radovalo bi me da se Dominik još raspisao, no profesorica hrvatskog jezika je ograničila esej na 300 riječi.


Image by janusrom from Pixabay 

Putopis

         Opake, svima poznate 2020. godine, moja cijela obitelj ide zajedno na ljetovanje. Idemo na prekrasan otok, u Dalmaciji, Korčula. Odlučili smo ići malo drugačijim putem. Putovali smo kroz srce Bosne i Hercegovine.

         Spakirali smo sve stvari i krenuli u 2 sata ujtro. Put noći umara pa smo tako brat i ja zaspali. Probudili smo se na putu gdje vlada opuštajuće zelenilo. Gledali smo te livade, koje su bile ravne poput kuhinjskog stola I zelene kao kornjača što blista u vodi, oduševljeno. Cijelim putem smo se brat i ja smijali i igrali. Stigli smo do najljepšeg dijela puta, bez da računamo more, do visokih planina i vrhova strave. Planine su nas dovele do poluotoka Orebić gdje smo trajektom prešli na Korčulu. Stigli smo, još se nismo ni raspakirali, a društvo nas već pozdravlja. Plaža nam je bila blizu smještaja pa smo išli sami do nje. Jedva sam dočekao pozdraviti svog starog prijatelja Otoćića. Taj otok je moj prijatelj još od kad sam bio dijete. Svaki dan plivam do njega. Ovaj put sam probao veslati u brodu do njega. Osjećao sam se kao Viking dok sam veslao. Pri povratku na plažu sam vidio četiri Periske. Radili smo vratolomije i skakali u more s mola.

         Pokazivajući što znam, upoznao sam nove prijatelje. Pošto su oni domaćini, pokazali su mi najljepše plaže na cijelom otoku. Osjećaj je bio kao u raju. Valovi su udarali po nama dok smo se mi igrali picigina, poslje zakopavanja u pijesku.

         Rt. Ražnjić je jedno od najopakijih, najopasnijih, ali najljepših mjesta na otoku. Takve pridjeve je dobio zato što nema hladovnie i sve su stijene ispod nogu šiljaste i naoštrene kao noževi. Tu su najveći valovi i najhladnija voda jer je na otvorenom moru. Skakali smo s najviše stijene u vodu, dubine 30 metara. Bilo je nezaboravno.

         Odmor je prošao kao da je netko pucnuo prstima. Ipak sam se želio vratiti svom najdražem psu i macama te mojoj najvećoj ljubavi – gimnastici. Ljetovanje mi je donijelo nove prijatelje i super provod. Iako je po mnogočemu bila opaka 2020. godinu pamtit ću je po najljepšem ljetovanju.

Autor putopisa: Dominik Alković

Plavi dječak

autorski rad Milisav Vesović 2021.

Otvori prozore slobodno.

Dopusti Plavom dječaku da pozove ptice

da ulete i odnesu što ti ne treba.

Male i velike šarene perle nek postanu materijal

za gradnju malih i velikih gnijezda

za njihove ptiće – novačiće.

Otvori prozore slobodno.

S uzvišena mjesta na balkonu

Plavi dječak ih nadgleda

svaku usmjerava

preporučuje građevni materijala koji trebaju.

Otvori prozore slobodno.

Ne razmišljaj dugo

Ne predomišljaj se

Ne brini se da će u tvom svijetu nastati kaos

Plavi dječak o pticama i ljudima

zna puno toga. 

Bio je jela u gaju brkata djeda

u tvornici posta glatka daska

za mjerenje dječjeg rasta.

Putovao je od sobe do sobe

od dječaka do dječaka.

Noću, dok su ljudi i ptice spavali  

on je slušao otkucaje njihova srca  

postao rizničar ptičjih i ljudskih snova i tajni.

Otvori prozore slobodno.

Nek umru tvoje strepnje jer znaj

smrt nije kraj, tek početak života.

Nek se otpuste tvoji strahovi jer znaj

kad otjeraš varalice počinje rast.   

Nek se oslobodi mjesto za ljubav jer znaj

Plavi dječak poznaje i tvoje srce

pusti ga da ti prišapne što kuca.

@marymrvos 2021. g.

zveket ključeva

Imige by S. Hermann and F. Richer by Pixabay


u meni  ključ

u tebi ključ

u nama ključ

za vrata s druge strane postojanja

i u meni i tebi i u nama ključa za vrata s druge strane postojanja

on zvecka dan i noć

od dana dolaska

od prvog udaha i plača

on zvecka bez prestanka

sad tiše pa glasnije, sad glasnije pa tiše

i u meni i u tebi i u nama raste čežnja

tko sam ja?

tko si ti?

tko smo mi?

zvec, zvec, zveckaju ključevi

za bravu s druge strane postojanja

zveckaju ključevi

kad sretneš ženu na konju bjelašu

s ogrtačem od zlata

potrči, pitaj gdje su vrata

i kad čuješ lepet krila

i pčelinji roj

i srca otkucaj

ona će ti se otvoriti

@marymrvos 2021.

A little prince who didn’t know how to tidy his room

Sometimes our living space (life, body, mind, relationships, etc.) gets cluttered because we add things all the

time but forget to release some of them from time to time. Spring is a great season to get rid of things we do

not need or want anymore. We can throw them or give them away if they are in good condition.

Sometimes we need help to start with because releasing can be difficult. Don’t be afraid to ask for help, and you never know who will show up. If you need and inspiration, read the story.

Good luck with cleaning!

A little prince who didn’t know how to tidy his room

A little prince was sitting in his room, surrounded by things. There were toys, books, games, bicycles, balls of different shapes and sizes, chairs, clothes and whatever else you could imagine.  Even a tiny egg is hidden somewhere. He didn’t know what to do.

He picked up one thing and threw it in the air, hoping it will give him space, but the thing doubled itself and fell back. He tried again. Soon, his room, once big and spacious painted in beautiful shades of green, blue, yellow with the night sky on the ceiling, was so cluttered that his family forgot about him. They looked for him everywhere but couldn’t find him. After a while, they stopped searching.

The little prince got angry. He yelled and screamed, but no one heard him. He yelled and screamed again, throwing things around, which made his room cluttered even more. Big tears rolled down his cheeks. He cried in silence. He was a proud and brave little prince and didn’t want people to hear him crying. He felt tired and almost fell asleep when he heard a noise.

“Chirp, chirp, chirp. “

“Hello, anybody there? The little prince said.

“Yes. I am a little bird. I can hear you, but I cannot see you. “

“I am behind the pile of things. ”  

Led by the voice, the little bird landed on the top of the pile of things. A little boy was sitting on the floor.

“Chirp, chirp, chirp. I have never seen a nest-like yours. An impressive creation. “

“Thank you, but my nest is too tight for me. I cannot get out, and I don’t have wings to fly. “

“Chirp, chirp, chirp. Interesting. Why don’t you tidy your nest? “

“I tried. I threw one thing, hoping it will disappear, but it returned doubled. Now, I got more things than before. “

“Chirp, chirp, chirp. If you want, I can show you how to do it. “

The boy jumped. “Will you? That would be wonderful. “

“Chirp, chirp, chirp. I will show you a thing, and you will have to decide if you need it or not. If you need it, I will put it on the wall shelves. You have beautiful shelves and cupboards so you should use them. If you do not need a thing, I will put it aside, and later you will decide what to do with it.”

The little prince was not quite so sure about the decision part, but he accepted the offer.

The little bird started showing him things. At first, the little prince was hesitant with decisions, but the little bird was patient. She waited until the little prince made his decision. As they proceeded, the little prince got better and better. Soon the little prince could see walls, shelves, chairs, bed and window. His room was spacious and bright

The little bird was sitting on the window bench. The little prince came closer and looked at her.

“Chirp, chirp, chirp. Now you know what to do with things in the future. “

“Thank you. You are so generous. You helped me clear my room. You saved me even you knew I stole one of your eggs last year. How can I repay you? “

“Chirp, chirp, chirp. You can give me a few sheets of paper for my nest. I am repairing it because new chicks are coming soon. “

“That’s not a problem. Choose any one you desire. “

“Also, promise me to be a protector of all living things, and I will forgive you for stealing my egg. “

The little prince bowed and gave a vow. From that day each morning, the little prince would greet the little bird and her chicks. When it was time for them to leave, he took care of their nest so that the little bird can return if she wants.

He helped in the garden. More trees and bushes grew for birds and animals to find new homes. Things he didn’t need anymore he gave to people who needed them more. Also, he kept his room clean and bright and invited his friends, old and new ones, to come and play. 

The king and the queen were proud of seeing their son changed.  

@marymrvos

U povratku s posla

U smiraju nedjelje sjetila sam se zelene čaše u kojoj mi je tata donosio šumske jagode. Svaki put kad ugledam te nježne plodove srce mi udari dva puta u trenu. Sjetila sam se i zelenog Land Rovera kako poskakuje šumskom cestom i osjećaja da sam u avanturi a la Indiana Jones.

u čaši

veličine dječje šake

skrile su se jagode

ubrao si ih

jednu po jednu

jednu po jednu

spuštao si ih

jednu po jednu

jednu po jednu

prekrio si ih lišćem.

miris šume

miris zemlje

skupilo se u točku želje

da ih sve pojedem

jednu po jednu

jednu po jednu

prije ručka.

oko usana

tragovi

na majici

(kao u službenom dosjeu)

otisci.

glavno jelo je čekalo.

mama je prihvatila izliku

boli me trbuh.

u sjeni žaluzina

mirišem jagode

koje si ubrao

na rubu šume

u povratku s posla.

@marymrvos 14. 2. 2021.

Image by congerdesign from Pixabay 

Izdaja

visoko u kuli

Izdaja

gleda

tiha polja

tiha tijela

pogu(r)bljena.

Sipka kišica šapuće

„Spavaj, spavaj

ne budi se

trebaš nam pogu(r)bljena.“

Visoko u kuli

s nalivpera kapnu tamno crvena kap

upi se na mjesto potpisa novih izjava

zapečati Kraj.

Niz polje se spušta kišica

šušti uspavanka

„Spavaj, spavaj

ne budi se

trebaš nam Pogu(r)bljena.“

Usnuli prate zakukuljene.

Gavran grakće – Izdaja.

Budi se jedan.

Bude se dva.

Bude s milijuni.

Kula od karata nesta

kišica presta

kapuljača pade

gavran stade.

@marymrvos

22. 1. 2021.

Photo by John-Mark Smith from Pexels

Kovač

Moj ujak kovač

rukama snažnim

potkove kuje

i snuje

o konju i kolima

o poljima zlatnim

o zemlji koja obilno daje.

Moj ujak kovač

rukama snažnim

za bačve obruče svije

i kad grožđe dozori

s pajdašima pije

zora ih zrakama mije.

Moj ujak kovač

rukama snažnim

iz torbe vadi

pogaču, slaninu i bocu vina

na gozbu zove

u kovačnici žega

ljeti i zimi

u njega nikad zima nije.  

@ marymrvos, ujaku Simi Vujnoviću

@ photy by j.mt photography from Pexels

17.  siječnja 2021.