Ljetna crtica iz Donjeg Polja

Kad čovjek lunja i putuje neometan svakodnevnim obavezama zamijeti zvukove koji ga prenesu u priču ili sliku što se dogodila ili bi se mogla dogoditi.

Šibensko zaleđe, početak srpnja, žega ne posustaje danima. I ljudi i životinje traže hlad. Pred smiraj dana i jedni i drugi u potrazi za korom kruha, zrnjem, travom,  zdjelom vode ili bokunom vina.

Vozim se na večeru u restoran u Donjem Polju. S terase pogled bježi na brežuljke i dol, prebire po maslinama i trsovima ispod kojih bljeska crveno more zemlje. Zakukurikao pijetao više puta.   


Image by Danubia duda from Pixabay 

Na gazdinstvu u Dugom Polju zapjevao pivac. Zazvonjelo polje njegovim pjevom. Potresla se suha trava. Zatitrale masline, zaljuljala se loza. Pomaknuli se grumeni crvene zemlje. Cijela dolina odzvanja od njegova kukurikanja. Zamišljam ga kako se šepuri po dvoru. Nadimaju mu se prsa i crno bijela pera mu se bljeskaju na zadnjim odbljescima sunčevih zraka što miluje zapadnu goru. Krijesta mu rumena kao misno vino a poza kraljevska. Slušam ga. Pitam se je li mu ovo zadnji pjev? U priči o magarcu, psu, mačku i pijetlu svaka životinja je u zadnji tren izbjegla pogibiji. Po pivca iz priče je prošlo dobro, glava i tijelo ostali mu u jednom komadu. Kakva sudba čeka ovog iz Donjeg Polja?

@marymrvos, srpanj 2021.g.