Ciklus umjetničkih radionica

 

Snaga priče i razgovor o smrti

Kroz umjetničku interpretaciju (pripovijedanje) priče na temu smrti govorimo o smrti, razgovaramo i dijelimo iskustva iz priče i/ili života i osvještavamo si svakodnevno prisustvo smrti *

* Molim vas da pročitate napomenu na kraju teksta

Smrt

na jednom mjestu,

na putu

čekam te s ispruženom rukom

dođe tvoje vrijeme

ti odeš,

ja ostajem  s  onima koji tuguju.

Šapćem im o ljubavi

kad me ne čuju zovem tebe  

da im šapneš

da je vrijeme

da ih zagrli ljubav .

@marymrvos, 2021.

Ciklus umjetničkih radionica Snaga priče i razgovor o smrti je nastao iz osobnog iskustva susreta sa smrću. Imala sam osam godina kad je tata bio istrgnut iz mog života, ali i života ostalih bliskih članova obitelji i prijatelja. Dugo sam žalovala dok nisam pronašla transformacijsku moć priče koja mi je omogućila da nakon više decenija prihvatim njegov odlazak i otvorim si priliku za iscjeljenje i dijeljenje proživljenoga.

To isto iskustvo željela bih ponuditi svima koji se osjećaju pozvani da o temi smrti, kao životnoj sudružici i „partnerici“, progovore iz osobnog iskustva ili iskustva priče. I svima onima koje ta tema poziva da o njoj razgovaraju, dijele vlastita i slušaju tuđa mišljenja s potpunim uvažavanjem drugoga.

         Ciklus Snaga priče i razgovor o smrti se sastoji se od dvije radionice od kojih svaka donosi novu priču na temu smrti, a na podlozi priče prolazimo kreativne aktivnosti i razgovaramo o smrti kroz osobni doživljaj priče i/ili osobno iskustvo susreta sa smrću, dijelimo i svjedočimo vlastita iskustva/osjećaje.

         Ciklus počinjemo osobnom pričom s elementima fikcija pod imenom „Doviđenja tata“. Protagonist priče susreće se sa smrću i traži odgovor na pitanja koja ga muče nakon odlaska voljene osobe. Priča otvara mogućnost pronalaska odgovora na pitanja o smrti prilikom rastanka s dragom osobom i otvara mogućnost da odgovorom na pitanja dobijemo drugu perspektivu smrti/odlaska.   

         Drugi dio ciklusa donosi nam priču „Ples sa Smrću“** koja pruža priliku da se sa smrću upoznam, možda s njom i zaplešemo. Tko je smrt? Kako ona izgleda? Kako zvuči? Kako izgleda? Kojeg je roda i da li je doživljavamo u sferi rodne uloge? Otvara se prostor za mnoga pitanja o smrti, ali i o životu.

         Radionice traju između 60 i 90 minuta, sastoje se od kratke vođene meditacije/priče, priče na temu smrti, kreativnih aktivnosti i razgovora: dijeljenje u mini grupi i/ili krugu.

         Radionice će se u živo održavati u Zagrebu, ali postoji i opcija susreta preko Zoom platforme. Također, postoji i mogućnost individualnog razgovora/susreta.

         Za sve ostale informacije, predbilježbe i cijenu javite se emailom na marymrvos@gmail.com ili telefonski na 00385 92 102 9989.

*NAPOMENA – VAŽNO: Ciklus nije osmišljen kao podršku osobama koje su u procesu žalovanja i koje trebaju profesionalnu psihološku i/ili duhovnu pomoć i podršku.

**Priču Ples sa smrću u interpretaciji pripovjedačice Rebecce Lemaire možete pogledati na poveznici  https://www.youtube.com/watch?v=OZow-K99HEM.

O autorici Ciklusa

Marijana Mary Mrvoš je majstorica pripovjedačica, spisateljica i poetesa. Završila je jednogodišnji Neformalni studij pripovijedanja u organizaciji Kreativnog studija „Logos“ iz Varaždina i usavršavala se kroz pripovjedne radionice u zemlji i inozemstvu. Pripovijeda u knjižnicama, školama, domovima umirovljenika, na festivalima, na otvorenom, itd. Prozni i poetski radovi uvršteni su joj u više zajedničkih zbornika, sudjelovala je na više književnih festivala, skupila je i zabilježila 20-ak priča osobne povijesti koje su izdane u suradnji s udrugom Centar za civilne inicijative. Rođena je podno planine Klek. Živi i radi u Zagrebu a godinama se profesionalno bavila vanjskom trgovinom.

FB stranica – O pričanju i pripovijedanju by Marijana Mrvoš

Ples sa Smrću, crtež polaznice Ciklusa

Putopis

Više od godinu dana živimo po neljudskim pravilima. Mnogo smo toga trgovali za sigurnost, ali najteže nam pada ograničenje kretanja. Ljudi pričaju kako im je koža postala tijesna. Ja sam otpustila mnogočega nevažnog, ali ne i putovanja. Danas putujemo s Dominikom Alkovićem.

Dominik živi u Slavonskom Brodu i učenik je prvog razreda Sportske gimnazije. Desetak godina trenira gimnastiku i pobire medalje na raznim natjecanjima. Na YouTube kanalu Gimnastička gimnazija možete provjeriti kako to izvode prekaljeni gimnastičari, Dominik i prijatelj, te kako i sami možete pokrenuti vlastito tijelo.

https://www.youtube.com/channel/UCA2jVCfEQMNOelJY6q-qUUQ

Dominik je za školsku zadaću trebao napisati putopis. Uz sugestije mame Elizabete koja ga je sjetila na Skitnje Matka Peića Dominik nas vodi na putovanje od zeleno-žutog Slavonskog Broda do plavičaste Korčule.

Putovati možemo na razne načina. Možemo čitati putopise, možemo slušati pripovjedače, možemo pisati o vlastitim putovanjima, možemo sklopiti oči i maštati. Ne trebaju nam ausvajzi.  

Kad smo otvoreni i slobodni pojave se rješenja.

Vežite se! Dominik nas vodi na Korčulu.

P.S. Radovalo bi me da se Dominik još raspisao, no profesorica hrvatskog jezika je ograničila esej na 300 riječi.


Image by janusrom from Pixabay 

Putopis

         Opake, svima poznate 2020. godine, moja cijela obitelj ide zajedno na ljetovanje. Idemo na prekrasan otok, u Dalmaciji, Korčula. Odlučili smo ići malo drugačijim putem. Putovali smo kroz srce Bosne i Hercegovine.

         Spakirali smo sve stvari i krenuli u 2 sata ujtro. Put noći umara pa smo tako brat i ja zaspali. Probudili smo se na putu gdje vlada opuštajuće zelenilo. Gledali smo te livade, koje su bile ravne poput kuhinjskog stola I zelene kao kornjača što blista u vodi, oduševljeno. Cijelim putem smo se brat i ja smijali i igrali. Stigli smo do najljepšeg dijela puta, bez da računamo more, do visokih planina i vrhova strave. Planine su nas dovele do poluotoka Orebić gdje smo trajektom prešli na Korčulu. Stigli smo, još se nismo ni raspakirali, a društvo nas već pozdravlja. Plaža nam je bila blizu smještaja pa smo išli sami do nje. Jedva sam dočekao pozdraviti svog starog prijatelja Otoćića. Taj otok je moj prijatelj još od kad sam bio dijete. Svaki dan plivam do njega. Ovaj put sam probao veslati u brodu do njega. Osjećao sam se kao Viking dok sam veslao. Pri povratku na plažu sam vidio četiri Periske. Radili smo vratolomije i skakali u more s mola.

         Pokazivajući što znam, upoznao sam nove prijatelje. Pošto su oni domaćini, pokazali su mi najljepše plaže na cijelom otoku. Osjećaj je bio kao u raju. Valovi su udarali po nama dok smo se mi igrali picigina, poslje zakopavanja u pijesku.

         Rt. Ražnjić je jedno od najopakijih, najopasnijih, ali najljepših mjesta na otoku. Takve pridjeve je dobio zato što nema hladovnie i sve su stijene ispod nogu šiljaste i naoštrene kao noževi. Tu su najveći valovi i najhladnija voda jer je na otvorenom moru. Skakali smo s najviše stijene u vodu, dubine 30 metara. Bilo je nezaboravno.

         Odmor je prošao kao da je netko pucnuo prstima. Ipak sam se želio vratiti svom najdražem psu i macama te mojoj najvećoj ljubavi – gimnastici. Ljetovanje mi je donijelo nove prijatelje i super provod. Iako je po mnogočemu bila opaka 2020. godinu pamtit ću je po najljepšem ljetovanju.

Autor putopisa: Dominik Alković

Ona i on

Jučer je bi Majčin dan i svatko se od nas sjetio majke ili/i oca, no žive među nama i s nama i oni koji su mogli biti majke i očevi, ali su donijeli odluku o pobačaju ili su imali spontani pobačaj.  S ljubavlju i bez predrasuda sjetimo se njih i tih malih začetaka života.

Photo by Hernan Pauccara from Pexels

Ona koja je mogla postati majka

voljela je pretraživati horizont, iščitavati predskazanja

udisati poniranja sunca u morske dubine

i zujanje insekata s prvim naznakama mraka.

Umjerenim ritmom je hodala

za javnost govorila tiho

sa sobom se često svađala

tada bi joj se rumenili obrazi kao za zimska dana

kad mraz štipa i ne pita.

Kosa joj je bila sjajna i duga

oči mačkaste.

Vješta u razaznavanju neobičnih mirisa

neudibna s nepravdom koja je izazivala žgaravicu i crvenilo u licu.

Tebe nije namirisala

nije isčitala krckanje i puckanje iz nutrine prekrivene sjenama.

Kad te je prepoznala skamenila se

obasula se pitanjima

na horizontu nije bilo odgovora i predskazanja

zatvorila je oči i zaustavila srce

krckanje i pucketanje je stalo

ostala je tuga

i talog bola

za koji moli da ga prekrije ljubav

@marymrvos 2021

Onaj koji je mogao postati otac

koža mu je bila papirasta podložna crvenilu i pjegama

oči užarena ugljevlja, usne sočne jagode

ljubio se bez ustezanja

volio raspuštenu kosi i svaki centimetar tijela

smijehom poravnavao nabore na licu

prekrivao pitanja

i šaptao „o tome ćemo sutra“.

U bistrou je naručivao kavu, listao novine

ispod stola dodirivao tebe koljenom

život gorčio kavom

sve ostalo sladio riječima.

Nije išao na aerodrom

pozdravio te u foajeu hotele i ostavio podsjetnicu.

Jednom mu je u san došao dječak s mačkastim očima

mirisao je na kosu one koju nije ispratio

htio ga je zagrliti, ali nije mogao potrčati

ponestalo je zraka

monitor u bolničkoj sobi prvo je zazujao pa je sto

crta

@marymrvos 2021.