Priča o Ježiću Bodljiću nastala je kao studentski zadatak na jednogodišnjem neformalnom studiju o pripovijedanju (1. generacija) koji sam upisala školske 2019./2020. godine. Trebalo je napisati terapeutsku priču. Nije išlo lako, puno sam pisala, brisala, prepravljala, ali Bodljić i Oštrić su se izborili za svjetlo dana. Neka vam je ugodno čitanje. Svaki komentar dobro je došao.

Voli vas Mary

P.S. Priča je adaptirana za Prvi program Hrvatskog radija u emisiji Priča za laku noć i premijerno je emitirana 28. travnja 2021. godine.

Image by Amaya Eguizábal from Pixabay

Ježić Bodljić

Vukao šumskim putem ne primjećujući kako mu se suhi listići hvataju za bodlje. Suze su stizale jedna za drugom a iza njega je ostajao mokar trag. Kući je stigao šmrcajući i kad ga je mama zagrlila počeo je glasno jecati.

„Mama, pod odmorom sam čuo djecu kako govore da im na rođendanima bodljama bušim balone, i kako ih bodem dok sviramo u orkestru, i kako sam jednom od njih izbušio rupu na gitari. “   

„Bodljiću, nemoj biti  tužan. Život je isprepleten nezgodama, ali ja sam za ručak spremila nešto fino. Nadam se da si gladan.“

„Nisam gladan.“

„Bolonjez, tvoje omiljeno jelo?“

„Nisam gladan.“

„Bodljiću, je li se još nešto dogodilo u školi kad te ni bolonjez ne može razveseliti?“  

„Na probi sam loše svirao. Voditeljica orkestra mi upozorila da će me morati izbaciti iz prve postave ako se ne popravim.“

„Što se dogodilo? Danima si vrijedno vježbao.“

„Nisam se mogao koncentrirati. Bojao sam se puhati da nekoga od prijatelja ne ubodem.“  

Mama ga je zagrlila: „Bodljiću, danas ti ništa nije išlo od bodlje.“  

Popodne, dok je pisao zadaću šmrcao je i uzdisao. Kad je došlo vrijeme počinka mama je ušla u sobu da ga ušuška i zaželi mu laku noć.   

„Mama, možemo li otupiti bodlje?“

„Bodljiću, ne možemo, bodlje nam trebaju za obranu. Ispričat ću ti priču o našem daljnjem rođaku Oštriću.“ Bodljić je izvio leđa, mrdnuo njuškicom i udobno se smjestio.

Davno, davno dok je svijet bio mlad postojala je šuma slična našoj. U njoj su živjele životinje kao i danas, a živio je i naš predak Oštrić. Oštrić je bio zadužen da u šumi i njenoj okolici oštri sve što je trebalo naoštriti. Pticama, pa i onim najopasnijim, brusio je pandže i kljunove. Jelenima, srnama i divljim svinjama oštrio je zube, a pčelama i osama rilca. Priča se da su ga  posjećivale i zmije.  

Oštrić je bio vješt pa se vijest o njemu pročula na kraljevskom dvoru. Kralj je u zahvalnost stanovnicima šume dao kraljevsku zaštitu. Lov je bio zabranjen a za branje jestivog bilja i sječu drveća odlučivale su životinje. S vremenom šuma je bila sve bujnija a životinje zadovoljne. Svaka se bavila svojim poslom a na mjestu šumonačelnika mijenjale su se prema dogovorenom rasporedu.

Sklad u šumi počeo se remetiti kad je na mjesto šumonačelnika došao Skočizec. Volio je on šumu i njegove stanovnike, ali je svima o svemu prigovaranja. Nije si mogao pomoći.    

Jednog dana došao je kod Oštrića po škare koje je trebao isporučiti na kraljevski dvor. Prije nego se smjestio u fotelju iskakutao je cijelu sobu a po stolu je isprevrtao papire čas uzimajući jedan čas ispuštajući drugi. Još je i uzdisao. „Uh, uh, oh, oh. Ne valja, ne valja.“

„Oštriću, s ulaznih vrata ti se ljušti boja. Što bi bilo da kralj to vidi? Osramotili bismo se.“

„Skočizec, ne pretjeruj, bodljama sam izbušio lak na nekoliko mjesta, ostatak je u izvrsnom stanju.“

„Oštriću, ne mogu prešutjeti. Na šumskoj zabavi si loše odsvirao zandnju dionicu. Što bi bilo da je kralj došao? Osramotili bismo se.“

„ Skočizec, ne pretjeruj, svirao sam odlično.“

„Oštriću, zabrinut sam. Do mojih ušiju je došla vijest da više ne oštriš predmete kako valja. Ne valja, ne valja. Što bi bilo da to kralj sazna? Osramotili bismo se.“

Skočizec je uzeo škare, mrdnuo ušima i odskakutao. Nije vidio kako se Oštrić sklupčao u loptu. Od tog dana često je razmišljao o Skočizecovim riječima. Malo po malo prestao se družiti a kad je primijetio da mu bodlje više nisu oštre odlučio je napustiti šumu

Ispočetka je najviše nedostajao prijateljima, a kako je vrijeme prolazilo počeo je nedostajati i drugim stanovnicima šume. Životinjama su otupjeli zubi, kljunovi i kandže. Nije ih imao tko naoštriti. Krojačke škare su s dvora više puta bile vraćene s primjedbom da nisu dobro naoštrene.

Šuma je izgubila kraljevsku zaštitu. U nju su, bez pitanja, počeli zalazili lovci i drvosječe. Životinje su se počele odseljavati, a šuma je sve više i više propadala. Preostale životinje sazvale su sastanak i odlučile potražiti Oštrića. Skočizec je ispočetka prigovarao, ali se kasnije i on složio s odlukom. 

Potragu su povjerili Orlanu a Mudrosova je predložila da mu pošalju poklon.     

Orlanu je trebalo mjesec dana da pronađe Oštrića koji se često selio. Najprije su se izgrlili a onda ga je Oštrić pozvao na večeru:

„Prijatelju, sretan što te vidim.“

„I ja.“

„Pričaj, kako je šuma, kako su ostali?“

„Puno se toga promijenilo od kas si otišao.“

„Što se dogodilo?“

„Izgubili smo kraljevsku zaštitu pa su se mnoge životinje odselile.“

„Ne mogu vjerovati“, zapuše Oštrić.  

„Od kad si otišao nitko ne zna naoštriti kraljevske škare. Skočizec je pokušavao kralja udobrovoljiti ali nije pomoglo. Sad svatko bez najave i dozvole ulazi u šumu, siječe drveće i lovi. Nikad mira.“

„Strašno!“

„Ali najgore je što smo svi otupjeli pa su me stanovnici šume poslali da te potražim i zamolim da se vratiš.“

S vrata je skinuo kutijicu i spustio ju je na tlo. „Svi te pozdravljaju i šalju ti poklon.“

Nastala je tišina. Oštrić se namještao i kašljucao. Bodljice su mu se uvlačile i širile. Otvorio je poklopac. Iz njega je izvadio zlatni kaputić i trubu. Kaputić je mirisao na šumu a truba se sjajila pa joj nije mogao odoljeti. Puhnuo je i prostorijom su se razlili čarobni zvuci.  

„Orlane, hvala ti, ali ne znam mogu li se vratiti.“

„Zašto? Svi žele da se vratiš. Trubu ti šalje Skočizec, promijenio se, prestao nas je vrijeđati i kinjiti svojim primjedbama.“  

Orlan ga je jedva čuo koliko je tiho govorio.  

„Orlane, mislim da sam izgubio vještinu oštrenja. Ne znam može li se to vratiti.“

Orlan mu je prišao i obgrlio ga krilima. „Samo se ti vrati. Ako ti se oštrina ne vrati poučit ćeš zanatu nekog drugog.“

Oštrić ga je pogledao. Od prijateljevog zagrljaja osjetio je kako mu se snaga vraća u tijelo i bodlje. Upitao je Orlana treba li njemu štogod naoštriti i dao se na posao. Dva dana je oštrio kljun i kandže a trećeg dana su se odmarali. Na put su krenuli četvrtog dana. Oštrić se smjestio Orlanu na leđa. Ispočetka ga je bilo strah pogledati prema zemlji, ali kad se privikao divio se krajolicima iznad kojih su letjeli.  

Vijest o Oštrićevom povratku brzo se proširila šumom. Jedan po jedan stanovnik došli su ga pozdraviti i zamoliti ga da naoštri sve što je trebalo naoštriti. Šuma je oživjela. Životinje su se počele vraćati a kralj je ponovno slao škare na oštrenje. Šumi je vraćena kraljevska zaštita.

Mama je iz džepa izvadila kutijicu i stavila je Bodljiću na uzglavlje.

„Bodljiću, došlo je vrijeme da ti poklonim Oštrićevu kutijicu.“  

Sljedeće jutro Bodljić se rano ustao i prije škole je vježbao svirati trubu.  Uporno je vježbao iz dana u dan. Napinjao je obraščiće a na bodljama su se mogle vidjeti kapljice znoja. Na probi je odlično odsvirao solo dionicu pa ne samo da je ostao u orkestru veće mu je voditeljica ubrzo dala mjesto prve trube. Na probe je nosio Oštrićev zlatni kaputić i više nikoga nije bockao. Na rođendanima su uveli novu igru i Bodljić ju je započinjao. On bi prvi probušio balon a ostali bi mu se pridružili.

Ako se pitate što Bodljić radi ovih dana odat ću vam tajnu. Sprema se za audiciju na Muzičkoj akademiji.

© Marijana Mrvoš

2 misli o “Priča o Ježiću Bodljiću

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.