Što povezuje Istinu i Smokvu? Dvije knjige, dva autora. Dvije obiteljske priče o tajnama,  društvenim promjenama, zgusnutim emocijama, susretu s odlaskom na koji nikad nismo spremni i ljubavi, ali i još o mnogo čemu drugom.

Ljeto se ovih dana svojom zlatnom haljinom probija kroz gromove, pljuskove i oluje. Mirišu lipe, stiže slatko koštunjavo voće a zrakje sve topliji. Približavanje ljeta sjetilo me je da napišem kratak osvrt na dvije knjige koje sam nedavno pročitala.

Istinu je napisala finska spisateljica Rikke Pulkkinen a Smokvu slovenski pisac Goran Vojnović. I Rikka i Goran rođeni su 1980-e godine i to ona u srpnju a on u lipnju, gotovo blizanci.

Istina je smještena na sjeveru Europe u Finsko, ali se povremeno preseli u Pariz. Smokva se događa na relaciji Slovenija – Istra – sjeverozapadna Bosna.

U istini priča započinje bolešću bake Else kojoj do kraja života ostaje neodređeni broj dana. Ona boluje od raka i odlučuje zadnje dane provesti u vlastitom domu umjesto na palijativnoj skrbi. Ostali članovi obitelji usklađuju vlastite rasporede i uskaču u pomoć. U tim susretima unuka Anna, koja se oporavlja od ljubavnog kraha, od bake Else saznaje obiteljsku tajnu o ženi Eevi koja je nekoliko godina s njenim djedom Marrtiem imala ljubavnu vezu i kakve je tragove/sjene ta ljubav ostavila na obitelj.

Smokva započinje dolaskom mladog Aleksandra  Đorđević iz Ljubljane u Buje na mjesto Upravitelja šuma i prati njega, unuka Jadrana i kćeri Vesnu i Maju do kraja romana. U romanu se pojedinac snalazi ili ne snalaze u promjenama društvenih uređenja i stvaranju novih država na prostoru koji je poznat po prekrajanju granica, prisvajanju, otimanju, protjerivanju, zastrašivanju, a tu i tamo, po mirnom životu koji ni tad nije sasvim miran jer se iz ladica, kako i kad kome zatreba, izvlače tajni dosjei.

Rikkine rečenice su zgusnute. Bira ih precizno i mjeri apotekarskom vagom, ali u njima živi i lakoća.  Dok opisuje ljeto na sjeveru poželim bosom nogom dotaknuti hladnu jezersku površinu i potrčati u saunu. Poželim narezati kriške baguetta i na njih dodati debelu šnitu sira i sve prepeći u pećnici da osjetim vezu koja nastaje kad unuka Anna i baka Elsa dijele sjećanja iz zajedničkih susreta.

Kroz Goranovu fikciji hodam po tlu kojem i sama pripadam i uz likove proživljavam dolazak u drugačiju sredinu, prilagođavanje ili neprilagođavanje, skrivanje iza šutnje ili pretjerane šale, podjela na ove i one i pokušaj ljubavi da u svemu pronađe svoje mjesto.

Oba romana progovaraju o bolesti članova obitelji (rak i demencija) i kako se članovi oboljenih nose sa spoznajom. U njima pronalazim terapeutskih učinaka (posebno me dojmio odnos Aleksandra sa suprugom Janom i njenom demencijom kad se sjećanje lomi kao sasušen papir i samo sipi kroz prste) koje čitatelj može prisvojiti za vlastite spoznaje i iscjeljenje.

Što god da vas privuče Rikki ili Goranu i njihovim djelima garantirma vam da ćete se susresti s literaturom zbog koje ćete knjigu, kad sklopite zadnju stranicu, još neko vrijeme držati u rukama. Skupljat ćete emocije koje će likovi i situacije izazvati u vama.

Osim proživljenih emocija i pokoje suze ili smijeha čitanjem ćete stvarati vlastite slike i obogatit ćete si život što potvrđuje i citati iz Goranove knjige.

Ljudi nisu svjesni da knjigama sami stvaraju slike svojih snova, da čitanjem razvijaju i mijenjaju svoju maštu, dok im televizija nameće slike. Slike koje stvaramo dok čitamo knjige naše su vlastite, dok na televiziji gledamo tuđe.“

Sretno čitanje.

Photos by Lum3n and Lucas Craig from Pexels

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.