herd of hen
Photo by Brett Jordan on Pexels.com

Priča o Šepavoj kokoši je moje prva objavljena priča (2015. godina, portal Obiljka, danas Suvremena žena). Prva verzija je nastala 2012. godine. Ono što  me je tad iznenadilo bio je  komentar kolegice s posla koja mi je rekla da danima pričuo Šepavoj kokoši čita djeci (dvije i četiri godine). Od njene kćerke Lane, koja bi mogla postati vrsna umjetnica, dobila sam i ilustraciju.

Na portalu Suvremena žena možete pročitati prvu verziju – https://www.suvremenazena.hr/prica-za-djecu-i-odrasle-sepava-kokos/.

Ovo je nova verzija.

Kako je krenulo, priča o Šepavoj kokoši mogla bi doživjeti nekoliko transformacija prateći moje vlastite transformacija.

Uživajte!

 

Šepava kokoš

U kokošinjcu živjelo puno kokošiju koje su nosile jaje i legle piliće. Među njima je bila kokoš drugačijeg perja koju su ismijavali i tjerali u kut. Morala se boriti za hranu i vodu, i često se tukla s drugim kokošima. Jednog dana odlučila je napustiti štalu u kojoj je živjela i izaći preko granice koju je prelazio jedino pijetao što se šepurio i rijetko što radio. Željela je saznati što se iza velikih škripavih vrata događa.

Od zadnje svađe imala je modricu na oku i  vid joj je bio zamagljen.  Počela se nećkati jer je znala da će pri susretu s nepoznatom osobom izgubiti glas. Tad bi joj se perje poklopilo i osjećala se pokislom.

Želja za nepoznatim bila je jača od straha. Odvažila se.  Nožicama je dotakla meku zelenu travu, a zrak je imao drugačiji miris. U daljini je vidjela dva stvorenja koja je upoznala kasnije. Bili su to mačak Martin i pas Maštrišimuš. Ono što ju je posebno privuklo pri prvom izlasku iz kokošinjca bilo je duguljasto i vrpoljasto. Prišla mu je.

Crv je zaspao na suncu i probudio se ugledavši iznad sebe veliku sjenu. Gledala su ga dva sitna oka i opasno mu se približavao špičast kljun.

“Kokoš! podvrisnu je i sklupčao se. Uvukao se kako ga ne bi zamijetila i molio se.
“Premilostivi, svemogući, spasi me od pogibelji! Obećavam da ću ti se redovito obraćati!
“Tko si ti?”začuo je piskutav napukao glas.

Izdužio se kroz par članaka i s oprezom pogledao u kljun koji se ponovno opasno približio. Naježio se i sklupčao.

“Tko si ti?” začuo je isti piskutavi, ali nimalo opasan glas. Ohrabrio se. U sebi je ponavljao:  “Svevišnji budi tu. Odužit ću ti se, tako mi moje člankonožaste časti”. Izdužio se i najodlučnijim glasom progovorio: “Ja sam potomak najvećeg vladara ovog travnjaka, crv nad crvima. Tko si ti?”

“Ja sam, ja sam”, zamucala je, “ustvari, ja ne znam tko sam. Nikad mi nitko nije rekao tko sam. Mislim da sam pijetao. ”

“Pijetao!” crvu se osmijeh razvalio oko cijelog članka, “bolju šalu odavno nisam čuo. Pijetao bez krijeste i još plah. Ti si kokoš.“

“Kokoš, pijetao, to je isto, zar ne?”
“Nije!” zakukurikao je pijetao i kljucne je po glavi. “Ti nezahvalna kokoš, nazad u kokošinjac! S vama nikad mira.”

Kokoš je bila zatečena pijetlovom grubošću. Vrtjelo joj se u glavi. Od šoka se srušila u nesvijest i ostala ležati na travi. Pijetao je frknuo krijestom i odmarširao u kokošinjac u kojem je pravio red.  Crv je iskoristio priliku i nestao na sigurno.

Kad se probudila bila je noć. Glava ju je boljela i vrtjelo joj se, ali vid joj je postao bistar. “Kokoš i pijetao nisu isto”, pomislila je. “Kako to može biti? Od kuda pijetlu pravo da me  napada i omalovažava”, sijevale su misli njenom glavom. “Od kuda sve ove misli?“pitala se.“U kokošinjcu nisam mislila, ali čim sam izašla van misli me salijeći. Bit će od svježeg zraka”, pomisli je i ponovno je zaspala.

Probudila ju je vika.  Podignula se i ugledala nepoznatu spodobu kako joj se približava.

“Nesrećo jedna, umjesto da u kokošinjcu nosiš jaja, ti se izležavaš na travnjaku. Iš, iš!” zavikalo je to neobično stvorenje. “Ne vratiš li se istog časa u kokošinjac nesti jaja završit ćeš u loncu!”nastavljao je krešteći glas.

“Završit ću u čemu?” zakokodakala je.

“Gle ti nju, kokodače a nigdje jaja. Jalova kokoš. Pokazat ću ja tebi gdje ti je mjesto!”

Osjetila je udarac. Dok je letjela prema kokošinjcu pri doskoku je ozlijedila nožicu. Tako je postala šepava kokoš. Kasnije je od mačka Martina saznala da ju je gazdarica imanja odalamila metlom. Pokušala se podignuti, ali nije mogla. Pokušavala je dok se nije umorila i ostala ležati na travi. Mačak Martin ju je posjetio, pogledao nožicu i na kratko nestao. Vratio se s ljekovitom travom. Oblizao joj nožicu i nalijepio travu.

“Miruj neko vrijeme”, savjetovao ju je Martin. “Jesi li žedna ili gladna?“

„Jesam.“

„Donijet ću ti vodu i zrnevlje. Ostani mirovati.“

Vratio se brzo. Popila je vode i pokljucala par zrna. Upitala ga je: “Tko si ti?”

“Kućni mačak Martin, star sedam godina. “

„Zašto mi pomažeš. Pijetao je gub, gazdarica mi se prijeti, crv me ismijava. Kako to da mi ti pomažeš?

“Sviđa mi se što si odlučila izaći iz kokošinjca.“ Poškakljao ju je brkom, legao pokraj nje i ispod glave joj je stavio šapu.

Na mekom jastuku brzo je usnula. Probudila se u pletenoj košari. Nožica ju je prestala boljeti. Ustala je, ali kad je stala na obje noge nakosila se na jednu stranu. Na putu do kokošinjca nije nikog srela.  Tamo je sve bilo kao i prije njenog zadnjeg izlaska. Kokoši su sjedile na prečkama i nesle jaja, pijetla nigdje na vidiku. Vrlo brzo se vratila u vrt u kojem je bilo interesantno i zabavno. Počela se upoznavati s kamenčićima, travom, zagubljenim zrnjem. Tu i tamo bi nešto kljucnula.

“Hm, ova trava je ukusna i prija mi”, šaputala je. “Ovaj kamenčić mi dobro pada na želudac.” Šepala je i uživala.

Srela se ponovno s Martinom.

“Martine, gdje si bio? Nisam te srela danima.”

“Smucao sam se selom, omrsio brk susjedovim špekom i jedva izvukao živu glavu. Vraćaš li se u kokošinjac?”

“Ne, odlučila sam živjeti u vrtu. Znaš li zgodno mjesto gdje bih se mogla smjestiti.”

“Možda”, bilo je sve što je rekao i nestao. Vidjela mu je rep koji se doticao lijeha cvijeća.

Šepava kokoš postala je kućni ljubimac. Martin je u svojoj mladosti spasio gazdaričinog sina od utapanja i uspio ga je nagovoriti da Šepava kokoš , uz njega i Maštrišimuša, postane kućni ljubimaca.

Šepavost je nije smetala, postala joj je prednost. Osigurala joj je priliku da jasnije sagleda okruženje oko sebe i da odluči što želi u životu čak i uz pomisao da su joj se pijatao i metla i dalje činili zastrašujućim. Njih će svladati u novim avanturama s Martinom i Maštrišimušom.

© Marijana Mary Mrvoš

4 misli o “Priča o Šepavoj kokoši

  1. Ja sam više nego oduševljen, očaran sam zapravo jer jako volim priče, ljepotom izražavanja, sadržajem i načinom borbe te jadne šepavice. Umjesto kakve jalove fizikalne terapije, odlučila se boriti na jednoj nozi. Bravo i čitaj dalje/piši/

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.