ljuljacka
Dječje igralište na otoku Cresu, Cres

Što se dogodilo s vremenom? Što se dogodilo s nama? Kao da nam jedan dan nije dovoljan da u njega stane sve ono što u njemu trebamo obaviti. Ili smo si i sami zadali previše zadataka pa idemo od jednog zadatka do drugog zaboravljajući pritom živjeti i igrati se.

Baš jutros sam pričala s prijateljicom o igranju i zašto smo se uvjeriti da na poslu moramo biti ozbiljni. Meni odmah padnu na pamet odvjetnici i poduzetnici u tamnim odijelima i s kravatama. Što su ozbiljniji to odaju dojam kako su važniji ili to barem ja tako doživljavam.

U životu ima toliko divnih stvari i mi, a to lako zaboravimo, možda već danas do kraja dana više nećemo biti ovdje. I što mislite, trebamo li se igrati? Pred mjesec dana otišao je ujak Papa, pred desetak dana pjesnik Duša. Mi nastavljamo živjeti, ali njih više nema. S njima se više, u ovoj dimenziji, ne možemo igrati.

Znate da je u životu važno ne skidati pločice sa zida u kupioni (tko se ne sjeća, najavna špica radio emisije Bijela vrana – https://radio.hrt.hr/emisija/bijela-vrana/578/, ali još je važnije biti (prakticirati) prisutnost u sadašnjosti.

Igrajte se. Nije uvijek lako, ali vrijedi truda.

Dijelite osmijehe, vrijeme, zagrljaje, poljupce, itd.

Ovdje smo tek za tren.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.