Što pokloniti Isusu?

Jednog sam dan poželjela Isusu kupiti poklon. Razmišljajući o poklonu shvatila sam da ne znam što voli. Najprije sam otišla u shopping centar nadajući se da ću tamo pronaći odgovor. Dugo sam šetala hodnicima i vozila se pokretnim stepenicama, i nisam našla ništa osim kutijice u koju sam željela umotati poklon. Ona je danima stajala na kuhinjskom stolu. Povremeno sam u nju ubacivala badem, lješnjak, suhu smokvu i marelicu, čokoladni bombon, ali mi se činilo da to nije poklon za Isusa. On mora da voli nešto posebno što ja nemam i što možda nikada neću moći kupiti.

Odlučila sam pitati ptice što svako jutro pjevaju pod mojim prozorom. Bila sam uvjerena da one znaju što voli. Probudila sam se rano i kad su počele pjevati upitala sam: „Ptičice, recite mi, što Isus voli? Što vi poklanjate Isusu?“ Pretvorila sam se u uho, ali ništa nisam čula, no nisam odustajala. Na balkonu sam srela mrava. Nosio je povelik teret i sporo se kretao. Prišla sam su skroz blizu i upitala ga što Isus voli i što on poklanja Isusu. Nije mi ništa odgovorio i ubrzo je nestao u odvodnoj cijevi. Pitala sam i brezu i višnju. One su ili šuštale ili su bile tihe li su u jutro i s večeri po zidovima sobe bacale šare. Nisam ih uspjela dešifrirati. Razmišljala sam o tečaju jezika koji u sebi ima ptičji, mravlji i jezik drveća koje priča u šarama. Nitko nije nudio ništa slična.

Jednog sam dana na raskrižju srela staru ženu. Zamolila me je da joj pomognem prijeći zebru na prometnom raskrižju gdje semafori kratko traju a vozači, biciklisti i pješaci su u žurbi. Kada smo prešle na drugu stranu zahvalila mi se i rekla da se važni odgovori doznaju tek kad čovjek nauči razgovarati s tišinom. Kad sam se sjetila da ne znam razgovarati s tišinom nje više nije bilo.

Odlučila sam isprobati misleći da ću brzo svladati kako razgovarati s tišinom. Počela sam mirnim sjedenjem na stolici, ali bilo je to sve drugo osim tišine. Misli, ideje, pitanja, poruke, zamjerke, i ostalo teklo je u potocima i bez prestanka. Onda sam se meškoljila, pa sam počinjala, pa sam odustajala sve dok jednog dana, kad sam već izgubila vjeru da ću ikad naučiti razgovarati s tišinom, nisam, na tren, osjetila nešto maleno kako raste u meni. Malo po malo tišina je postala sugovornica.

I tako svakoga dana kutijicu omotam šarenim papirom, zavežem vrpcom koju na krajevima nakovrčam i poklonim Isusu tišinu.

 

6 misli o “Što pokloniti Isusu?

  1. Lijepo, skromno, a veliko, baš kako i priliči, tišinu poklanjati s tolikom vjerom je nešto prelijepo. Predivan tekst, a nama ostaje da razmislimo kolika je to stvarno velika vrijednost i koliko vrijedi naša tišina. 😊

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.