Roman za čitanje na glas

Prije nekoliko dana u knjižnici mi je za oko zapela naslovnice knjige “Pax” autorice Sare Pennypacker. Knjižničarka me zatekla pitanjem: „Imate li dječju iskaznicu?“ i nadodala „Djeca se upisuju besplatno.“ Odgovorila sam joj da nemam djecu na što me škicnula s dozom nevjerice „posuđujete knjige s dječjeg odjela.“ Sebi sam odgovorila: „Da, posuđujem za dijete u sebi“. Knjižničarku sam blago pogledala i pričekala da udari žig. Knjiga je bila na sigurnom, u ruksaku.

Na netu postoji nekoliko recenzija knjige “Pax” od Sare Pennypacker, ali mislim da je najbolje da knjigu pročitate. Ono što je mene kosnula je rečenica o tome kako nikad nitko ne reče stvarnu cijenu rata. Također, uživala sam u prilici da kroz pero autorice zavirim i okusim djelić života crvenih lisica u divljini. Na momente tako živo da sam se pitala: “Gdje sam?“ Sjetilo me na “Priču o kalifu rodi”Wilhelma Hauffa. Pitam se, bi li se usudila probati poljskog miša, ili bih ostala na šumskim bobicama kao i rode u Hauffovoj priči?

Moja preporuka je da se “Pax” čita na glas, u krugu obitelji, prijatelja, u školi, vrtiću, domovima za starije osobe, u tramvaju, u autobusu, na planini, na livadi, u parku, na sjednicama Vlade, u Parlamentu, itd.

I, misao koja me stalno kopka.  Ne postoje priče koje su samo za djecu i samo za odrasle. Mislim da postoji trenutak kad smo spremni za neku priču. Javite kopkaju li i vas slične misli i kako se s njima nosite.

A sad, put pod noge i pročitajte knjigu za koju ste spremni, bila ona “Pax” ili neka druga.

Prijedlog za putnu literaturu – Erich Kästner – Ljubav u Salzburgu

35520

U knjižnici, na općem odjelu, među autorima i naslovima ugledala sam ime Ericha Kästnera i roman naslova „Ljubav u Salzburgu ili Georg upada u neprilike.” Odlično štivo za popodnevnu pauzu ili kraća putovanja vlakom i autobusom. Vrijeme proleti uz neprilike u koje George upada zbog pravila o količini novca koje Nijemac 1938. godine može iznijeti i potrošiti u inozemstvu.

Roman je pisan u obliku dnevničkih zapisa s kraja ljeta 1938. godine. Dva prijatelja George i Karl dogovaraju se da se nađu u Salzburgu za vrijeme Salzburškog festivala. George živi u Njemačkoj i  prva neprilika nastaje zbog zakona koji propisuje da Nijemac u inozemstvo može iznijeti i potrošiti 10 maraka mjesečno. Podnosi molbu Deviznom odjelu za odobrenje iznosa veće količine novca iz zemlja, ali kad shvati da će odgovor potrajati odluči da će odsjesti u pograničnom gradu u Njemačkoj i da će svaki dan autobusom prometovati na  relaciji Njemačka-Austrija. Vožnja između dva grada, s pograničnom provjerom dokumenata, traje tridesetak minuta a linije su česte. Jednom zgodom, dok je čekao prijatelja, iz nevolje ga spasi dama u koju se odmah zaljubi.

Osim naoko jednostavne i gotovo naivne priče autor nudi podatke o povijesti grada Salzburga, njegovim ličnostima i građevinama, pa može biti korisno štivo turističkim vodičima kao izvor podataka iz pera jednog pisca.

Prijevod ovog romana prvi put je, krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, naručio Branko Matan, tadašnji urednik „Omladinske biblioteke“ u Grafičkom zavodu Hrvatske u Zagrebu. Nažalost, nakladnik je devedesetih godina završio u stečaju, pa je roman ugledao svjetlo dana tek 2007. godine u izdanju „Otokara Keršovanija“ iz Rijeke. Tekst prate originalne ilustracije Kästnerovog prijatelja i stalnog suradnika Waltera Triera.

 

 

 

Pročitaj više