Another Friday

pexels.com

Another Friday

A mobile phone beeped at five in the morning. I postponed it three times before I got up, even I knew I would be late for a six o’clock train. The air in the room was hot, and I took a long shower. There was no need to rush out to see the train leaving the platform. I put cattle on the stove and decided to have a proper breakfast. Tea was strong; I added one sugar and a few drops of lemon. Tost was crispy, and the strawberry jam was melting down the throat. I made a promise to make a habit of having breakfast before leaving the flat. I also knew it would be hard to keep the promise, but that morning I was very enthusiastic.

Seven o’clock train arrived at half past seven. I didn’t question it. I took the first free seat and got lost between headlines on a mobile screen. My eyes jumped from one headline to another. I didn’t spot a terrorist attack, a new presidential outburst or drunk celebrity. I put the phone in the bag.

When I entered the office building, beautiful women smiled at me. She greeted me and asked if I am on the list.

„What do you mean, on the list?“ I asked her.

„Sunday list, are you on the Sunday list?“ She replayed politely.

„Sunday?“

„Yes, you have to be on the list to enter the building.“

The alarm clock was beeping. On the way to the train station, I felt the sweetness of the strawberry jam in my stomach. I promised to have a proper breakfast on Sunday. I had to go through another Friday.

 

© Marijana Mary Mrvoš

#TellTaleThursday with Anshu & Priya >

MOGUĆE – neMOGUĆE

green tree beside seashore near green mountain
Photo by icon0.com on Pexels.com

 

 

 

Do danas, dok nisam pročitala email, nisam bila svjesna da se kroz dva mjeseca u godinu, u pet država svijeta sjećaju pojedinaca koji su imali ili imaju afričke korijene.

Black History Month obilježava se kroz mjesec veljaču u Americi i Kanadi, te kroz mjesec listopad u Engleskoj, Irskoj i Nizozemskoj. Obilježavanja su posvećena ljudima afričkih korijena koji su svojim djelovanjem pridonijeli svjetskoj baštini.

Email se osvrtao na tri citata vezana uz osobe koje su svojim djelovanjem ostavili trag u našoj povijesti. Na mene je poseban dojam ostavio citat, odnosno Adidasova promidžbena poruka, inspiriran likom Muhameda Alia. Poruka govori o riječi nemoguće.

Riječ neMOGUĆE:

ne MOGUĆE – u trenutcima straha ili neizvjesnosti – postaje najveća planina na svijetu, Himalaja čije vrhove su mnogi savladali.

ne MOGUĆE  – u trenucima pred jutro – od snova čini kule od karata što ih sjeverac kovitla poljanom,  ipak postoje mnogi i u našoj okolini koji su ostvarili svoje snove ili ih upravo ostvaruju.

ne MOGUĆE  je riječ, moćna riječ, uzmimo iz nje ono što nam treba.

U našem okruženju žive i stvaraju moćni ljudi.

Kad pomislite da je nešto nemoguće sjetite ih se. Potražite ih, popričajte s njima, neka vam budu uzor.

Najviše od svega dozvolite si da

MOGUĆE je sve što si dozvolimo, sve ostalo su kule od karata.

„Impossible is just a big word thrown around by small men who find it easier to live in the world they’ve been given, than to explore the power they have to change it. Impossible is not a fact. It’s an opinion. Impossible is not declaration. It’s dare.  Imposible is potential. Impossible is temporary. Impossible is nothing.“

 

 

beskućnik od tri tjedna

pexel.com

beskućnik od tri tjedna

na početku Praške

čovjek je pjevao house of the rising sun

smiješio se ispod šešira

iz otvorene kutije sjajili su sitniši

na korak dva niže ispod Zrinjevca srela sam beskućnika

na ulici je kaže tri tjedna

nije mogao platiti stan

nije dobio plaću

Domagoj ili Dominik bješe

rekao mi je – Neću vas varati, ako mi date koju kunu neću vam ih vratiti. –

pošteno

moje je srce možda preskočilo jedan otkucaj

i nastavilo drugačije vibrirati

ljudi su prolazili

vedra noća se spuštala na ispod nule

 

6.2.2019.

© Marijana Mary Mrvoš