U prosincu mi je pod ruke došao roman Izgubljena vještina čuvanja tajni britanske spisateljice Eve Rice. S lakoćom gledanja kroz zimski prozor okićen šarama brzo sam, iz topline doma, utonula u radnju romana smještenu u Londonu pedesetih godina 20-og stoljeća.

Čitajući o zgodama junakinje Penelope Wallace našla sam se na mjestima prošlim. Vratila sam se u moje rane dvadesete i rane devedesete godine prošlog stoljeća. Uhvatila sam se kako ponovno hodam pločnicima Sohoa, Coven Gardena, Oxford streeta, Camden Towna, Angela. Sjetila sam se dogovora pokraj stanica podzemne i dugih stepeništa iz kojih bih, po završetku putovanja s jugo-zapada Londona, izronila na svjetlo i u samo srce grada koji uvijek vrvi ljudima, glasovima, i u kojem se sve činilo mogućim i nemogućim. Možda se to činilo meni zbog lakoće kojom su Britanci izgovarali neizgovorljive riječi, ili njihove potrebe da u svakoj prilici izlože tijelo zrakama sunca.

 

Volite li London, volite li povijest jednog vremena, volite li čaroliju priče koja će vas lako prenijeti na drugo mjesto i vaš čaj učiniti još slađim, poklonite si vrijeme s Evom Rice i pričom o Izgubljenoj vještini čuvanja tajni.

O tajnama i mjestima budućim nekom drugom prigodom.

P.S. Poželite li, podijelite sjećanja na mjesta sadašnja, prošla ili buduća.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.