Acceptance

Acceptance

you are who you are

a shadow, a lightning

a child, an adult

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a joy, a tear, a drop

a feather, a bird’s ankle

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a dancer, a singer

a dreamer, a naive person

an artist, a woman

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a breath of air

a gentle touch

a kind gesture

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a thin line on a monitor

an alarm clock

a teapot

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a storm tearing the world apart

a river flooding (nourishing) each year

a mosquito bite

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

arms open, arms closed

lids open, lids closed

silent heart beatings

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a baby’s cry, a needle

cancer, a vaccine

a dough, a brush

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a hug, a grandmother

a tooth, a knee

a desire, a witch (wish)

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a high mountain, a pond (a swamp)

a salmon, a penguin

an iceberg, a skyscraper (concrete)

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a whore, a psychoanalytic

a journalist, a hero

a victim, a life on a tread

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a coral, a sea star

a Troubadour, a voyager from beyond (the future)

a question, an exclamation

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a striper, a cleaner

a garbage man, an hot-dog chef

a film star, a boudoir

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a face, an illusion (a back, an inside)

a bucket, a popcorn

the Moon, the Earth

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a slice of meat, a zucchini

an ice cream, a macaroon

the Parisian, a Slav

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a cracked pot, a leftover

a homeless, a prisoner

a border, a policeman

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

visible, invisible

plain, delicate

an underground train, an airplane

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

the Nobel prize laureate for literature, the Man Booker’s International short-listed

a translator, a co-creator

pleasant afternoon at five o’clock tea time

you are the whole

you are who you are

 

you are who you are

a beginning, an end

a dot, dust,

an autumn’s leaf

a turtle in the see

you are the whole

you are who you are

 

Marijana Mrvoš Mary

 

 

 

 

 

 

You can’t imprison freedom

umbrellas art flying
Photo by Adrianna Calvo on Pexels.com

 

 

 

 

 

 

 

You can’t imprison freedom

freedom has no visible shape or color

still, you can imagine it

some days it will be soft and curly

other days erect in expectation

you can never know where it hides

waiting to be found

people try to catch it for centuries with butterfly nets and guns

by legislation and firm decision

telling what it can or can’t do or be

people try to imprison it and refrigerate it

put it in jail or jar, behind the bars

threaten it, kill it

keep it ready for a hot summer night

add it to a drink as an ice cube

no matter how hard

they try, they can’t imprison it

freedom

has no shape or color

still, you can feel her

when the chest opens

when a rolling tear travels down your face

when a bird eats from your palm

when you let go of someone dear

you can imagine it or feel it

even describe or define it by colors (for a split second)

still can’t imprison it

July 2018.

Copy Marijana Mary Mrvoš

49. književno – recitalna manifestacija “Susret riječi” Bedekovčina 2018.

Još smo se gostili trešnjama kad je bio zatvoren natječaj za 49. književno – recitalnu manifestaciju “Susret riječi” Bedekovčina 2018. Prije dva tjedan, dobila sam pozivnicu e-mailom pa poštom i tad sam, uz malo istraživanja, shvatila sam su mi odabrali priču pod naslovom Perika (objavljena na 71 stranici pod * jer sam prilikom slanja ispustila naslov).

Natječaj je bio raspisan u kategorijama pjesnički i/ili prozni rad, a za učenike osnovnih i srednjih škola u kategoriji eseja na temu Što nam danas znače bajke/basne/mitovi?

Predsjednica Stručno ocjenjivačkog povjerenstva Kristina Špiranec u uvodu navodi da su od 132 umjetnika primili 400 radova. Među njima poznati pjesnici, objavljivani prozaisti.

U riječima pjesnika uživali smo u interpretaciji dvoje mladih glumaca iz Bedekovčine, a u glazbenom dijelu nastupao je umjetnika J.R. Augusta (Nikola Vranić). Počastili smo se finim štruklama, našlo se nešto i za suho grlo.

Uz vesele prijatelje – Seku, Snježanu, Veru i Mladena – sve je dobilo dodatnu vrijednost. Hvala im.

IMG-20180902-WA0002

 

 

Ništa više nije kao prije *

 

gray bridge and trees
Photo by Martin Damboldt on Pexels.com

Što god da si rekao nisam slušala. Vrtjela sam u sebi vlastitu priču – sramota, sramota, sramota. Kako ću se pojaviti pred poznatim licima? Kako ću im reći sa sam se podala u noći dok su se zvijezde dogovarale hoće li pasti ili će nastaviti treperiti?

Zvijezde na ljetnom nebu sjeverne polutke već tad su znale što će se dogoditi. Nastavile su treperiti, svjetlucati, šaputati. Nisam gledala, nisam slušala zvukove daleka doma. Znale su da ću dospjeti do tvog kućnog praga i pucati po šavovima tražeći još, a sad slomljena ne slušam, ne tražim, šutim, vrtim isti film.

Miluješ mi kosu, govoriš nešto mekim glasom dok ja crtam granice. Izvlačim sablju iz korica i čekam tren kad ćeš nos proviriti da te sasiječem na komadiće. Ozbiljna sam, ne zezam se, ne glumim. Za ispričati laž sam B ili C glumicu, ali kad sam bijesna na vlastitu nesmotrenost tad sam čista A plus glumica, nema mi ravne. Bijes je motivator.

„Ti mene ne razumiješ, ne želim biti trudna sad, ja još želim učiniti toliko toga , nisam ti ja u prilici biti mama. Ti stvarno ništa ne razumiješ, baš ništa.“ Govoriš mi da će sve biti u redu, a neće, neće, ne uvjeravaj me bajalicama. Kažem: „Sramim se.“ Upitno me gledaš: „Sramiš se? Zašto?“ „Vlastite gluposti da u doba pilule ostanem trudna, toga se sramim.“

Gledam te i pod grlom ti držim oštricu mača. Ako se pomakneš mogla bi ti odrezati Adamovu jabučicu na dvije identične polovice, precizna sam. Dvoumiš se. Gledaš me. Ne poznaješ me takvu, ludu, tako se čini, da sam luda, pobješnjela. U tom trenu shvatim da nisi junak, ni pomagač, da si kukavica. Odlaziš. Povlačiš se i govoriš: „Dobro, učini kako ti hoćeš. Pa neka bude kao prije.“

„Kao prije!“ Gađam te otrovnim strelicama. „Ništa neće biti kao prije i što misliš da učinim kako ja hoću? Što trebam učiniti? Baciti se u rijeku? U ovom potoku što siječe ulicu mogu smočiti nogavice i možda zaraditi upalu pluća, možda. Ti si budala, ne, ti si kukavica.“ Jurim prema tebi s isukanim mačem. Bježiš. Ne osvrćeš se. Vičeš: „Luda je, luda je!“

Dan trideset i peti od mjesečnice. Stojim pred ulaznim vratima apoteke. Ne ulazim. Na vidiku nema povjerljiva prolaznika kojeg bih zamolila. Dan trideset i šesti. Budim se nespremna za suočavanje s crvenim tragom na gaćicama. Ništa više nije kao prije.

*Direktno iz rađaonice tekstova