Intimnost – Intimacy

untitled (2)

Dok sam danas istraživala područje pripovijedanja i pričanja naišla sam na pripovjedačicu Seemu Anand (posjetite FB grupu Seema Anand Storyteller). Prekrasna žena ovijena sarijima božanstvenih boja priča priče o indijskim božanstvima. Snimljene u serijama od po nekoliko minuta, toliko lijepo ispričane da ne možete prestati slušati, pod pretpostavkom da vas dobre priče zanimaju i da volite učiti na takav način.

Istražujući dalje našla sam i na seriju gdje priča o starim tekstovima na temu seksualnosti. Koliko se sjećam nisam javno pisala o seksu misleći da bi mi za to trebala diploma iz nečega, seksologije, primijenjene seksualnosti, umjetnosti zavođenja, pružanja i davanja užitka. Stvarno ne znam što mi bi da sam o tome tako razmišljala.

Ono što osjećam i vidim je da nam, u ovom robotiziranom vremenu ispunjenom strategijama (ili njihovim nedostatkom), analizama, planovima, to-do listama treba više intimnosti, ne samo one koja kao svoju ishodišnu točku ima seksualni čin, treba nam intimnosti u razgovoru, u gledanju, u dodirivanju, u slušanju, u dijeljenju priča koje su naše, u otvaranju ranjivih mjesta kao što su naša vidljiva mjesta spolnosti ranjiva na pogled, impuls, dodir.

Nije slučajno ni što danas pišem o tome. Obećala sam si da ću u 2018. godini progovarati o raznim temama a mogla bi 2018. godina biti godina o kojoj više pričam o intimnosti, o vlastitim područjima i poljima intimnosti.

Počastite se pričama koje priča predivna Seema Anand, počastite se prisustvom drugog ljudskog bića. Uživajte.

*******

While I was researching new stories and art of storytelling I came across a storyteller Seema Anand (she has an FB group Seema Anand Storyteller). She is a beautiful woman dressed in colorful saris. I listened to stories of Indian deities filmed in series of several minutes, beautifully told. I could not stop listening.

Researching further, I found series of stories about old texts on sexuality. I don’t remember publicly writing about sex. I thought that I needed a diploma from something, sexology, applied sexuality, a system of seduction, giving and accepting pleasure. I do not know what I was thinking.

What I feel and see is that in this robotic time, filled with strategies (or their lack), analyzes, plans, to-do lists, etc., we need more intimacy, not just those who have sex as the final point. We need intimacy in conversation, in observing, touching, listening, sharing stories that are ours, in opening vulnerable places such as our visible sexual organs are vulnerable when exposed.

It is not an accident that I am writing about it today. I promised myself in 2018. I will speak up, and it could be a year I speak up more about intimacy, my fields and spaces of intimacy.

I recommend you to listen to stories told by Seema Anand. Enjoy.

© Marijana Mary Mrvoš

 

Petarde, rakete, vatrometi

samwalton1

Osobno volim vatromet, ne volim buku. To me dovodi u nezgodnu situaciju da ga istovremeno i volim i ne volim ili za ljubav jednog prešutno žrtvujem drugo (mir, ne samo meni nego i bićima oko mene). Vrijeme je da propitam – vatromet volim ili ne volim.

Proces razmišljanja o petardama, raketama, vatrometima, buci krenuo je kad je prijateljica na FB ostavila komentar o istom. Negdje već s početka prosinca, posebno iza Božića, s prvim mrakom, počne bučati sa svih strana, što od petardi, dinamita, raketa, vatrometa. Ne samo da me zabole uši, jer je to moje najosjetljivije čulo, već se sva stresem i budem izbačena iz fokusa.

Onda sam se zapitala postoji li ime kojim bi se nazvala sva ta buka i sjetim se priče Ivane Brlić Mažuranić – Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica. Vila Zatočnica, u pokušaju da onemogući Jaglenca na putu prema sestri obraća se svom bratu Bukaču.

“Bukaču, brate, rode!, reče Zatočnica Bukaču. Ide dijete putem. Ustavi ga svojom vikom ovdje na brazdici, da mi ne uteče preko brazde na jezero.„

Malog Jaglenca nije ništa omelo na njegovom putu. Susretao se s raznim preprekama vila Zatočnica. Nije ga omeo ni Bukač, ni Zmaj Ognjeni.

Demoni koje pokušavamo otjerati bukom istom se multipliciraju. Oni obožavaju buku jer je to njihovo prirodno okruženje. Oni pokušavaju sve kao i vile Zatočnice da nas zavedu i smetu.

Radost i slavlje su naša vesela srca, razigrane i raspjevane duše, susreti s ljudima koje volimo, intima s onima koje razumijemo i koji su nam bliski.

Prestanimo biti Bukači.

Prestanimo Bježati.

Budimo Svoji.

© Marijana Mary Mrvoš