Međunarodni dan mira – International peace day – 21.9.

Rezolucijom 36/67 od 30.studenog 1981. godine Opća skupština ujedinjenih naroda proglasila je Međunarodni dan mira. Tekst rezolucije o značenju tog dana možete pročitati na linku – KGZ-Kalendar.

Ne mirim se sa stavkom iz rezolucije:

„Declares that the International Day of Peace shall henceforth be observed as a day of global ceasefire and non-violence, an invitation to all nations and people to honour a cessation of hostilities for the duration of the Day“

Cijelo biće mi se opire. Ne možemo glumiti mir jedan dan i drugi nastaviti po starom. Sve oko nas ključa od potrebe za promjenom. Povjerenje nas čeka da mu se vratimo, oči nas čekaju da ih vidimo, srca nas čekaju da ih prepoznamo ko sebe sama, mir čeka da mu dozvolimo da nas prekrije svojim ogrtačem.

Moj prilog nadolazećem Međunarodnom danu mira:

Deblo mi je široko, korijenje duboko, znaš me, pokraj mene prolaziš svaki dan. Bilježim ti korake, zlatnim perom jednom iščupanim iz repa najgracioznijeg pauna kraljeva vrta.

Često mijenjam haljine i nakit, čas sam trešnja, čas lipa, mirisnih cvjetova, bogatih plodova, mamim te da me spoznaš. Šaljem ti signale i čekam te. Čekam te svakog dana iznova, čekam te jer vrijeme mjerim drugim aršinom.

Moje korijenje je duboko, moje ruke sežu daleko u Svemir. Moj je jedini zadatak da te čekam i slušam, da mi ispričaš sve o svojim ranjenim mjestima, o suzama što se kupe u dubokim plavim jezerima unutrašnjosti, o čežnjama, o željama, o tome kako su ti krila sapeta i kako je dvorac u kojem spavaš obrastao gustim, gustim ružinim grmovima, reci mi da si Trnoružica, reci mi da si boG koji misli da ne zna kako otvoriti konzervu ribica, reci mi koliko visoko možeš poskočiti da pozdraviš leptira, žutog, sa zlatno istkanim krilima, reci mi kako spavaš, vidiš li duhove i da li te to straši, pričaj mi o palačama od zlata i o dragulju koji se tamo skriva, pričaj mi o sebi.

Slušam te.

Moj je jedini zadatak da te čujem.

Upotrijebi me!

Danas.

© Marijana Mary Mrvoš

 

 

Vrijedim, vrijedim, vrijedim…

aufinger

Probudim se na aufingeru (aufingiram), na prečki za odlaganje odjevnih predmeta. Ispeglana, poravnana, bez nabora (molim), bez podočnjaka i pjegica na nosu (volim pjegice), preparirana, za prodaju.

Uokolo tišina, na zidu – rasprodaja pedeset posto.

Za uhom mi cijena – šest, sedamdeset osam, tri stotine, tisuću, šest tisuća, pedeset devet tisuća, sve iskrižano, danas tisuću dvjesto.

Odjednom žamor i graja.

Pipkaju me, dirkaju me (bez srama), natežu me, isprobavaju me, cjenkaju se, promišljaju, hvataju za bradu, za džep, kupuju, trpaju u vrećicu na kojoj piše purple is not just a colour purple is …… (imagine).

Na uredskom stolcu zbrajam, tipkam, preračunavam, pišem izvještaje, sažetke.

Kupac je na pauzi, na godišnjem. Kupac je iznimno zadovoljan, kupoprodajnim ugovorom predmet kupovine izgubio je identitet.

Kupac se potpisuje na izvještaje, sažetke, smiješi se u kamere, sja. Kad ga na presici upitaju zašto se na nekim papirima potpisuje krhotinama dijamantnih suza (istina) zatečeno se smješka i govori da je to privid. Tad , tad, odjuri do ormara, izbaci privid s vrećicom na kojoj piše purple is not just a colour….

Iz kontejnera vire noge sve dok mi netko ne pruži ruku i pustim me na slobodu. I am free. Probudim se u koraku, naspavana, svježa. Nisam na aufingeru.

 © Marijana Mary Mrvoš

Pjesma je odabrana za međunarodnu izložbu “Ja sam/I am” u sklopu Prvomajskog Inkubatora u organizaciji udruge Kreativni Krk. Izložba će biti postavljena u vremenu od 24.4. do 15.5.2018. godine, galerija “Decumanus”, otok Krk, Hrvatska.

tvoje

ruke

meke, tople, pod krilom šišmiša njegovane, stvorene za risanje putanje Anđela što danju hodaju krila skrivenih pod košuljama čije nabore prepoznaju žene s bijelim pramenovima zagledane u daljinu, nastave promatrati dok im se osmijeh razlijeva po kosi

meke, tople, iz pećnice izvađene s kruhom što se prelio van protvana, majke noževima meko režu kriške s kojih se tek kap masti i paprike zadrži kao stakalce, objektiv, u krajevima usana

meke, tople, iz nutrine zemlje izrasle, protegnule se do nebesa da pozdravljaju zvijezde, miluju kosu zaigranoj djeci, snenim ženama, pridržavaju drhturave ruke dok prelaze zebru

meke, tople, tvoje ruke broj šest, pri dodiru upiju s kože nemir i pitanja, prekriju prostor čarolijom sna u kojem je sve moguće

tvoje, meke, tople, ruke, mirišu na budućnost

Ruke – Darko Rundek

Fotografija – net

© Marijana Mary Mrvoš