naramakIlustracija – link http://www.istockphotos.com

Nedostaje mi prijateljica i naramak njenih koščatih ramena i dodir kukova u haljini na sitni uzorak u boji pramena koji joj nemirno pada na čelo, i miris koji se širi dok hoda i pogled na nokte bez boje laka što proviruju kroz sandale na remenčiće u boji usne školjke.

Nedostaje mi prijatelj u dugom smiraju na balkonu dok zvijezde u noći sv. Lovre poniru i pogled u čijim zjenicama se odbija svemira i kapice katedrale osvijetljene kao u noći betlehemskoj što čekaju visoke goste dok zrikavci dugo, dugo pjevaju o svemu što znamo sa sklonošću da se sve podrazumijeva.

Nedostaje mi proljetni poljubac visibabe i jaglaca, miris mlade trave što se probija kroz meku zemlju i grumene sasušene trave i šumovi glasova najnježnije uspavanke dok se poput poljupca spuštaju niz kapke i ponekad izmame suzu.

Nedostaje mi spoznaja dana koji se tek sprema dohvatiti svoj najsjajniji trenutak, momenti svjetlosti, uhvaćeni u sjećanju, što se ranim jutrima, dok se rijetki bude i rijetki tek idu spavati, probijaju kroz listove i cvjetove trešnje i prozorsko staklo ispisujući po licu, zaobljenim pokretima, slova povijesti.

© Marijana Mary Mrvoš

Jedna misao o “Naramak njenih koščatih ramena

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.