Ustav

„Ako postoji karta na kojoj su ucrtani naši životi, ona ne prikazuje put kojim kročimo, nego raskrižja ma koja nailazimo. U onim kratkim, neuhvatljivim trenutcima u kojima od dva izbora odabiremo jedan, kada nam se sudbina mijenja u tren oka i to samo jednom odlukom.“ *

Već neko vrijeme razmišljam o Ustavu Republike Hrvatske kao temeljnom dokumentu u kojem se iščitava sukus prošlost, sadašnjost te indirektno i budućnosti jedne države. Ovaj isječak iz knjige Majstor i ja od Elif Shafak me potaknuo da napišem osobno shvaćanje Ustava Republike Hrvatske.

Na čitanje ustava i promišljanje o njemu navele su me svakodnevne situacije osobito pri upotrebi javnih servisa, javnih površina, u razgovor s prijateljima, poznanicima a pomalo su me na to naveli moji snovi i želje u kakvom bi društvu* (svijetu) željela živjeti i kako ja tome mogu doprinijeti.

Shvatila sam da jedio mogu mijenjati sebe i nadati se da će ta promjena pridonijeti općoj promjeni stoga ću poći od toga u kakvom bi društvu (svijetu) željela živjeti te kako mi u tome može pomoći poznavanje onoga što je zapisano u Ustavu.

  1. Želim živjeti u društvu zdravih i odgovornih pojedinaca koji razmišljaju svojom glavom, poštuju sebe i druge.
  2. Želim živjeti u društvu u kojem pojedinac zna koristiti riječ ne, zna, primjenjuje i poštuje svoja i tuđa temeljna prava i slobode.
  3. Želim živjeti u društvu u kojem drugome prilazim kao prijatelju, s povjerenjem i otvorenoga srca (jednom ćemo shvatiti da drugi ne postoji).

Ustav Republike Hrvatske (vjerujem i drugih država koje ima dokument sličnog tipa) upravo nam govori o takvom društvu, stoga njegovo poznavanje, primjenjivanje i pozivanje na njegovo primjenu u praksi je moćan alat koga trebamo koristiti.

Novi Ustav Republike Hrvatska donesen je 22.12.1990. godine i do sad je imao pet promjena. Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora na sjednici od 6.7.2010. godine utvrdio je pročišćeni tekst Ustava RH koji je na snazi – Narodne novine broj 85/2010. Zadnja, peta promjena Ustava, rezultat je odluke proizašle voljom birača na državnom ustavotvornom referendumu održanom 1.12.2013. godine – Odluka Ustavnog suda RH, Narodne novine broj 5/2014.

Ustav ima 10 cjelina, 152 članka. Između ostalog definira što su naša temeljna prava i slobode, kako je ustrojena državna vlast i koje su joj ovlasti, kako je ustrojena sudbena vlast i što radi.

I čim sam došla do prvog članka odmah trenutak za stati i promisliti.

Članak 1.

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.

U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Vlast ostvarujem putem svojih predstavnika u parlamentu, oni/one za to primaju stalnu novčanu naknadu i imaju druga prava određena zakonom (članak 75. ) stoga sam im, običnim riječima rečeno, ja (narod) šef.

Članak tri još je moćniji.

Članak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Ovaj članak, kao i drugi, zaskoče me gdje god da se okrenem, npr. kad:

  • susretnem čovjeka koji po kontejnerima traži ambalažu a često i hranu i vidi se na njemu da mu je neugodno
  • susretnem dijete koje prosi
  • pročitam da je dopušteno da se radnicima za obavljeni rad ne isplaćuje plaću (članak 56., članak 113. – što radi Vlada Republike Hrvatske)
  • trudnica dobije otkaz
  • analize ovlaštenih laboratorija ukazuju na to da hrana, zraka ili voda nisu kvalitete primjerene za ljudsku upotrebu
  • se javno govori da dužnosnik plagira svoj rad i nastavlja vršiti dužnost
  • premijer države izjavi da se dobavljači trebaju još malo strpjeti

Ovo su tek rijetki primjeri kad me posebno članak koji govori o najvišim vrednotama društva u kojem živim zaskoči i koji se ne poštuje dok se pojedince koji propituju ove vrednote, postavljaju pitanja i očekuju u najmanju ruku odgovor smatra nepoželjnima i naziva ih se, u najblažim slučajevima, crnim ovcama. Treba nam pod hitno što više črnih ovaca.

Zaključujem da mi Ustav daje pravo i obavezu da se ne bojimo reći ne i da zahtijevam da se, u najmanju ruku, poštuju zapisana temeljna prava i slobode kao i najviše vrednote ustavnog poretka.

* Isječak iz knjige Elif Shafak, Majstor i ja, nakladnik Hena com, Zagreb, studeni, 2015, I. izdanje, str. 76

 

 

 

 

 

.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.