12188936_1147525525274980_8677720858266973446_n

Rijetko čitam ili obraćam pažnju na naslove iz crne kronike. Vjerujem da se takvo što ne događa ljudima koje poznajem. Kupujući danas vodu u trgovini samo sam očima preletjela preko naslova kako je jedna djevojčica, vrlo mala, bila zanemarena i izložena drogi. Potom dobijem email da je dio te priče osoba koju poznajem iako je dugo nisam vidjela. Tad pročitam tih nekoliko redaka i razmišljam o tome kako je na prvu priča tužna, ipak to je samo priča površinskog sloja. Iza te priče najvjerojatnije postoji nekoliko priča. To je poput procesa stvaranja torte kad slojeve biskvita režemo i premazujemo kremom i ponavljamo nekoliko puta. Sve završimo nekim oblikom glazure, okitimo jestivim ukrasima i s radošću čekamo kad ćemo tortu razrezati i otkriti što se skriva u biskvitu, što u fili i kakvi su ukrasi.

Od kad sam pročitala tih nekoliko rečenica u kojima ništa ne saznajemo o biskvitu i fili eventualno vidimo pokvarenu tortu pitam se kad je izgubila vjeru u sebe ta vesela i vedra osoba kakve je se ja sjećam. Jesam li krivo čitala znakove, jesam li se dala zavesti glazurom ili se ona pokolebala uslijed životnih okolnosti koje je stvorila svojim odabirima i odlukama. Može biti i jedno i drugo, može biti i posljedica vrlo raširenog uvjerenje kojim nas se hrani odasvud da nam trebaju spasitelji, da nismo sposobni sami suočavati se s vlastitim odlukama i da će netko drugi riješiti ambis u koji smo upali.

U nama je snaga nemjerljiva i kako god crno bilo i u kakav god ambis upali možemo se izbaviti stoga ja vjerujem da priča s naslovnice crne kronike ne mora neminovno ići prema daljnjoj destrukciji i uništavanju ljepote našeg vlastitog postojanja. Ipak, kojim god putem da krenemo to ja naš vlastiti put, na nama je da ga prihvatimo i da nikome ne sudimo jer svakom osudom sudimo i sebi.

2 misli o “Crna kronika

  1. Mene je iznenadilo koliki je emocionalni odmak u trenutku kada sam preletjela pogledom naslov do onoga kada sam saznala da se radi o osobi s kojom sam dijeli jedan dio svog života. Shvatiš da se svodi na “distanciran”/”uključen”, “hladan”/”angažiran”, “neaktivan”/”aktivan”….a može se primijeniti u različitim društvenim sferama.
    Za spoznaju o vlastitoj snazi nekome treba samo jedan kratki prijelomni trenutak dok drugome u tome prođe cijeli život. Čini mi se da je ovdje više pitanje može li se do spoznaje doći vlastitom snagom i energijom ili za to treba podršku od drugih.
    U svakom slučaju kako si rekla odabirima usmjeravamo kuda ćemo ići i kakav će naš život biti.

    Liked by 1 person

    1. Do spoznaje dolazimo sami, podrška je nit koja je trenutno sve tanja i tanja, na nama je da je ponovno vratimo u punu snagu i da jedni druge podržavamo, hrabrimo i potičemo na putu spoznaje.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.